Marketing
10 - godišnjica
Jučer mi bila desetogodišnjica od posljednjeg trčanja maratona. Sjetio sam se toga i počeo intenzivno razmišljati o tom danu . "Skinuo" sam 42 km. i 195 m. za 3 sata i 24 min. Nije bilo lako, pogotovo nakon 30-og kilometra, ali uživao sam u svakom prokletom metru!
Poslije tog dana pretrčao sam bezbroj polumaratona, 21 km. Polumaraton sam trčao svake subote ili nedjelje, kako bi mi se "posložili" dani, jer imao sam običaj tri dana za redom trčati, četvrti odmarati. Svakodnevna ruta mi bila 12 km. i od toga 6 km. oštre uzbrdice! Snage koliko hoćeš!
A sada? Dugo umiranje i ništa više! Trčanje se pretvorilo u đogiranje, đogiranje me odvelo na kirurški stol, kirurgija me tjera na nepokretnost: jedino mi misli ne mogu obuzdati, pa sam zato jučer u glavi odvrtio svaki metar onog tvrdog asfalta, koje su moje noge grabile, sjećao sam se mirisa, jesenjeg zlatnog lišća, ukratko, gadna me nostalgija zgrabila, pa mi je malo trebalo, da se ja, veliki dečko, rasplačem i udarim u kuknjavu i počnem se, poput svih staraca, žaliti na gorku sudbinu i slaviti zlatne dane svoje mladosti!
Sad trčim u mašti, svakog dana. Mišići mi se napinju uz brda, opuštaju na ravnom. I mišići pamte! Jeste li znali to? Nedostaje im napor, pa se noću, dok spavam i sanjam šumske staze, vjetar na licu, znojim i mišići se napinju, jer oni nastavljaju trčati, ne obaziru se na moje mirovanje, jer trčanje je njihov život: drugačije ne znaju. Barem ne moji mišići: vrlo su se rijetko opuštali u nekom automobilu ili gradskom saobraćaju, ni jedna razdaljina mojim mišićima nije bila predugačka, a da je ne bi savladali!
Neću više kukati, ali ću se sjećati...To mi nitko i ništa ne može oduzeti!
"Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".
Post je objavljen 21.10.2005. u 08:50 sati.