danas sam gledao sugrađane kako pod šatorom na tvrđi rasturaju. zaista su dobri, pa iako je rijetka publika bila uvelike malaksala pod sam kraj ju je stao pucati adrenalin... ili je to možda bilo osječko. ili dobra svirka vatre. u oksu puštali samo četničku glazbu. enivej, oko pola dva ili tri jutros iz nagužvanog westa pokupih se u svoj apartman odakle nastavih voditi razgovore ugodne sve do svitanja... bilo bi bolje da sam se potrudio pa vodio nešto drugo ali i ovaj izbor se pokazao kao dovoljno intrigantan. a i ja sam ono što sam oduvijek bio; i dalje gladan u svojoj pohlepi ali neokaljan škrtošću.
