Ha! U prethodnom postu sam koristio reč tutumračiti i sve mislim, izmislio sam novu reč, ili ako ništa drugo, izvukao odnekud reč koja se retko koristi. Zaista, retko kad (ako uopšte ikad) čujem nekoga da koristi reč tutumrak, a kamoli pomenuti glagol.
I tako večeras slučajno čitam Vreme uživanja u novom broju Vremena, zanimljivo, odličan tekst Milice Krstanović, kad ono - Hop! – i ona koristi gore pomenutu reč. Wow!
A i za Disija, džukca koji se spominje u tekstu, jako mi je blisko kako je dobio ime, jer i ja sa džukcima na ulici isto tako razgovaram (ma-di-si-ti). Ali nije mi palo na pamet da nekog tako nazovem. Sada znam, sledeći četvoronožni prijatelji kojima zatreba ime, biće Kosi i Disi.
Kako je sjajno i neobično kad negde nenadano natrčiš na reči za koje si verovao da su samo tvoje.
Post je objavljen 20.10.2005. u 23:37 sati.