U malome mjestu kao što je moje ništa (baš ništa!) ne može proći nezapaženo. Toga sam već odavno svjestan, ali jučerašnji razgovor još me jednom podsjetio na to.
"Kako si?", upita Ona.
"Sjajno, hvala. Ti?"
"OK. Čime se baviš?"
"Ničim. Ti?"
"Isto tako. Gdje ti je cura?"
"Koja cura? Nemam je."
"A Ivana?"
"Molim…?"
"Pa, vidjela sam vas zajedno…"
"Ti barem znaš da odlazak s nekim na kavu ne mora nužno značiti da si s njim ili njom u vezi."
"Znam, ali nisam vas vidjela na kavi."
"?"
"Vidjela sam vas zajedno jednom oko pet ujutro. Mislila sam…"
"Krivo si mislila. Uostalom, odakle si se ti vraćala u pet ujutro?!"
Počela se izvlačiti iz zamke koju si je sama postavila i dala mi dovoljno vremena da još jednom zaboravim.
Post je objavljen 20.10.2005. u 17:57 sati.