Jučer sam išao na Zagreb Film Festival. Tamo sam gledao film George Clooney-a. Good Night And Good Luck. Crno-bijeli je to film. Dobar, ali na trenutke dosadnjikav. Toliko dosadnjikav da je nekoliko desetaka ljudi odlučilo otići iz dvorane za vrijeme projekcije. Ili pak, toliko dosadnjikav da je podosta ljudi, prilikom izlaska iz kina, spomenulo da je baš fino odijemalo jedan dobar komad filma. Meni je glava također par puta klonula, ali sabrao sam se pomoću par osobno nanesenih šamara i odgledao film do kraja bez daljnih smetnji. A kad sam već spomenuo festival, spomenut ću se i činjenice da je Hrvat vrlo vjerojatno svjetski prvak u organiziranju masovnih priredbi. Hrvat voli kad se ljudi druže, kad su bliski, pa je stoga i ovaj festival organizirao tako da prije ulaska u dvoranu na projekciju, kontrolom uma natjera sve sretnike koji su došli do karata da se naguraju pred jednim jedinim ulazom u dvoranu kao stoka u koralu. Onda kad nakon jedno pola sata čekanja, stiskanja uz nečije debelo bedro, znojenja i koječega, Hrvat odluči pustit stoku kroz vrata korala na pašnjak (za one koji nisu shvatili ovu duboku metaforu, pustiti natiskane ljude kroz otvorena vrata dvorane) i kad sva grla nahrupe na ispašu, Hrvat ih ne uspije sve ni žigosati (i opet za one iste, kad bujica ljudi krene prema unutrašnjosti dvorane, dva nejaka mladića ne stignu ni potrgati karte svim ljudima). Uz to, nemam neke prevelike zamjerke.
Prekjučer se išlo u KSET na Death Disco i Sabot. DD su meni bili najbolji do sada. Iako nisam vidio onaj prvi nastup u Mochvari za koji mnogi tvrde da je bio najbolji. Sabot opet solidni ali naporni, uostalom kao i zadnji put kad sam ih gledao na istom mjestu. Tu večer sam i drugi put u životu doživio da mi se nepoznati ljudi obrate za rečenicom: "Jesi ti Bučimir?". U to kod mene nakratko dođe blage nelagode, koja brzo nestane (valjda). Dakle, pristupila mi je tajanstvena blogerica koja nije željela otkriti svoj identitet, iako je moj detektivski um već sav u tome da riješi tu misteriju. A mislim i da sam na dobrom tragu, samo da znaš. I ne moraš se bojati, ako uspijem, neću to objelodaniti znatiželjnom svijetu. Malo smo popričali, a onda, kako je počelo dolaziti sve više i više ljudi, izgubio sam se u gomili. Uglavnom, htio sam pozdraviti prije nego odlazim, ali skibala si prije nego što sam to uspio obaviti. Nek se zna da nisam nepristojan mladić.
Danas ću, kako stvari stoje, čamiti u kući. Što i nije loše, jer vrijeme je opet otišlo u karinu. Zle li sudbe! Čuo sam se jučer i sa Dragutinom nakon dužeg vremena. Vrli mladić se vraća oko šestog jedanaestog. Već mu je i vrijeme, jebo ga Musolini. I tako to, evo nas do kraja. Čengrstbulk!
Post je objavljen 20.10.2005. u 17:31 sati.