Zašto je život sranje?
To je jedno vrlo dobro pitanje. I ujedno me je svojevremeno mučilo nebu pod oblake. Sad sam pametniji. Barem mislim da jesam, što automatski povlači Murpheyevsku istinu da nisam. No nije bitno, jer činjenica stoji, vjerujem da sam shvatio. I zaključak sam trajno ugravirao u opis ovog bloga:
Život je sranje jer ga mi sami sebi tavim činimo!
Da. Vjerujem da svi to manje-više znaju, barem na nekoj podsvjesnoj razini. Zašto se inače tako ponašamo? Zašto bježimo od prilika da si poboljšamo život uvjereni kako činimo Pravu Stvar(TM)? Gdje su nestale ambicije, volja, želja za napretkom? Valjamo se u svom blatu od života i kukamo kako smo prljavi, a zapravo beskrajno u tome uživamo.
Ajmo na primjer... znam dotičnog čovjeka (odmah da razjasnimo, to nisam ja) koji je prije jedno 20 godina bio u Americi. Nije bio tamo sam, to je bio organiziran put za mlade mozgove Hrvatske s ETF-a (tadašnji FER) kako bi se bolje obrazovali u Esadeju za par mjeseci, i prosvijetljeni tim novim znanjem, predvodili informatizaciju ovih prostora. Ujedno je i radio na svom doktoratu iz elektrotehnike, i nedavno oženjen, poveo je svoju ženu, kao što su većina onih koji su imali uže obitelji poveli svoju ženu i djecu (ako su ih imali).
Sad tu dolazimo do zanimljivog... Amerikanci su pri kraju programa bili toliko impresionirani mladim Hrvatima, da su im SVIMA ODREDA ponudili da ostanu s te strane bare. Oni bi im sredili stanove, zelenu kartu, poslove itd., jer Silikonska dolina dušu daje za dobre radnike. I to ne bilokakve poslove, jer to su visokoobrazovani ljudi koji bi dobili visokopozicionirane poslove u takvim divovim kao što su IBM, Oracle, Microsoft, Sun Systems itd. koji su ujedno bili i vođe samog projekta i u čijim su se laboratorijima gore spomenuti dodatno obrazovali. Da skratimo priču, "Ostanite ovdje, radite za nas, sve ćemo vam srediti i ujedno vas plaćati masne pare".
Želi li itko zmati kakve su bile njihove odluke? Koliko znam, od njih 40-tak samo ih je TROJE odlučilo ostati. Dakle, TROJE! Zašto? Prejebeno dobro pitanje, i upravo dolazim do toga...
Kako bi rekli, there's a catch... pošto je to bilo vrijeme stare Juge i vrlo restriktivnih zakona što se tiče emigracije, ne bi se mogli više vratiti u domovinu. Morali bi ostati u Esadeju do kraja života ili dok se zakon ne promijeni.
Sad molim sve da promisle o ovom teškom konfliktu... s jedne strane, siromaštvo i u najboljem slučaju život srednje klase, nerazvijena zemlja i sasvim sigurno rad izvan struke. S druge strane, plaćena kuća, odličan posao u struci i to kod jednog od najvećih informatičkih igrača u svijetu, BRDO PARA, život u najnaprednijoj zemlji na svijetu i poštovanje glupih amera.
Za mene je izbor jednostavan... ameri. I treba uzeti u obzir da je Amerika '85. bila dosta drukčija što se tiče političke perspektive, tj. bili su malo manje umišljeni gadovi nego što su danas.
I tako su se svi oni odlučili vratiti svojim mamama, jer nisu mogli izdržati pomisao da će napustiti sve koje poznaju u domovini... i prilike su im nepovratno propale. Šećer na kraju... neki su čitatelji možda već skužili da je juga propala 5 godina nakon toga, povlačeći sve svoje prohibicijske zakone zajedno sa sobom. I jedino što je preostalo gorespomenutom doktoru je kukati kako se zajebao, zajedno sa svim svojim prijateljima koji su odlučili napraviti Pravu Stvar(TM).
A Juga je bila prilično klimava u to vrijeme, i nije bilo teško predvidjeti budućnost. A i da se održala još 30 godina, ja bih ipak ostao da mi je dan takav izbor. Zašto?
Jer imam san o boljem životu. I ne bojim se činiti sve kako bi ga ostvario... a smatram da bi i drugi trebali...
Sad nek mi netko da Nobelovu nagradu za otkrivanje tople vode...
Post je objavljen 20.10.2005. u 14:16 sati.