Kada sam ja ovo počela pisati, dakle, prije 9 mjeseci... Nisam imala pojma da će doći do toga da se ova stranica svakodnevno otvori i po 400 puta... Nisam imala pojma da će zli ljudi ovdje iskoristiti priliku za liječenje svojih frustracija... Nisam imala pojma da će ljudi vadit stvari iz konteksta i shvaćati me preozbiljno u nekim stvarima... Na ništa od toga nisam ni pomišljala...
A tek sam sada shvatila koliko su ove piskarije utjecale na stvaranje krivog dojma o meni... Toliko je mojih tekstova ovdje pogrešno interpretirano, i ljudi čitajući ih zabriju na neke totalno druge stvari... Predoče si to sve u glavi kako njima paše... To je ogromni nedostatak svega ovoga.... U razgovoru uvijek po tonu i popratnim facama, skužiš o čemu se radi... Dal je u igri ozbiljnost, sarkazam ili sprdancija... A ovdje ja slučajno izostavim prokletog smajlića, ljudi ne skuže da se radi o sprdanciji, i ode sve kfragu... Ili pak, spomenem nešto, i ne objasnim to ful ful dobro, jer mi se jednostavno neda, a i smatram da nije važno... I onda se nakon nekog vremena ispostavi da je ipak bilo važno, budući da ljudi koji su me površno poznavali, na temelju tih " nedovoljno razrađenih pričica " krenu o meni razmišljat na totalno drukčiji i negativan način...
I ova fama koja se digla oko tih prokletih slika... Jao, ali jednostavno je... Neki ljudi se bolje izražavaju riječima, i jednom običnom rečenicom u glavi čitatelja mogu stvorit i predočit čuda... Nekima to ne ide, ili jednostavno nemaju potrebu za iznošenjem ne znam kako dubokoumnih tekstova... Pa onda na net stavljaju slike, uz jednostavne popratne komentare... Bez puno razmišljanja i komplikacija... Ne znam za vas, al meni je gušt kada naiđem na neku stranicu ili blog na kojem vidim slike sa nekog događaja kojem sam i ja prisustvovala... Pa vidim ljude s kojima sam se družila, ili bendove koje sam slušala... A sad, što se tiče mojih slika, fotosešna i poziranja... Bilo je svakakvih komentara, ali najčešće tipa: " Šta glumataš, misliš da si kul ako poznaješ sve te face iz svih tih bendova njanjanja..." ... Uopće nisam pomišljala da bi netko mogao te slike shvatit kao neko isfuravanje.... I to zato što ja te ljude doživljavam kao normalne i obične ljude ( očito za razliku od djela ljudi koji čita ovaj blog, i koji ih poima nekakvim facama, koje bi se također po njihovim kriterijima trebale ponašati umišljeno i nedodirljivo )... Ja ih doživljavam kao drage prijatelje ( ili poznanike, kako koga ) i ne vidim razloga zašto bi itko slike na kojima su dotični trebao povezivati sa " vidiskimsejadružim isfuravanjem" ... Dakle, problem je u vama i vašem doživljavanju tih ljudi... Jel?
I da spomenem opet malo te anonimne ljude koji se tu s vremena na vrijeme javljaju... Ja sam svjesna toga da čim izađeš s nečim u javnost, moraš biti spreman na to da će te ljudi kritizirat, komentirat, analizirat, itd. I ja sam spremna prihvatit negativnu kritiku... Al stvarno mi se neda ovdje gledat one primitivne komentare tipa: " A kako si ti glupa i umišljena, i baš se namjerno neću potpisat... ".... ili komentare tipa: " Ja bi tebe ful karo..." ... Neki smatraju da je brisanje komentara treš, al ja sam jasno i glasno rekla; Falabogu, ovo je moj i samo moj blog... Dakle, ja sam ovdje šefica, i brisat ću takve i slične komentare...
Isto tako, molila bi ljude koji imaju nešto protiv mene, da budu fer i to mi kažu direktno u facu, a ne da si tu olakšavaju dušu pišući kako sam ih ponižavala i vrijeđala ( jel, Bubamaro? Kad će taj SMS? )...
I jednu stvar isto ne razumijem.... Zašto, ali ZAŠTO ako vas blog općenito nervira i ne shvaćate svrhu njegovog pisanja.... Zašto onda i dalje dolazite ovdje i čitate nešto što vas apsolutno ne zanima... Pa kfragu, odi slušat muziku, šeći psa, usiši sobu, čitaj knjigu, gledaj televiziju.... Umjesto da utrošiš tu energiju i tih 5 min na razmišljanje tipa: " Jao, zašto ona misli da nas zanima kako je njoj bilo u Točki, koga je sve srela, kakvi su bili bendovi koje je slušala, ili o čemu je razmišljala dok je šetala ulicom... " ... I onda utrošiš još 5 min na smišljanje nekog zlokobnog komentara i onda si sretan... Aaaa!!! Pa sama sam došla do odgovora... Nekima jednostavno spuštanje i vrijeđanje drugih ljudi stvara određenu satisfakciju... Nažalost....
Isto tako, kralj Yuge mi je savjetovao da pišem kraće tekstove... Pitam ja njega: " Ali zašto kralju? " .... a on će na to: " Pa zato jer ljudi ne vole dugačke tekstove, to ih zamara, i ne da im se ni počet čitati kada vide koliko ga ima.... " .... Eh, al meni nikad nije bilo u interesu stvorit ovdje ne znam kolku čitateljsku publiku, doći na olmostkul ili kul listu, imati 50 komentara po postu i pisati tu hvalevrijedne tekstove zbog kojih ću satima sjediti ispred monitora da bi to na kraju krajeva nečemu i ličilo... Da sam htjela išta od toga, onda bi kao neki, satima surfala po blogovima, ostavljala komentare tipa: " Da, to i ja mislim... Posjeti obavezno moj blog... Pusa, pozdrav! :)" a pritom ni ne pročitala tekst koji sam komentirala.... Ali meni je sve to tako besmisleno i uopće nemam sličnih tendencija... Tako da neću prilagođavat dužinu postova u namjeri da bi me više ljudi čitalo.... Tko je došao ovdje pročitati to što imam za reći, će to i pročitati bez obzira na dužinu teksta...


