o big brotheru je otrcano pisati, zato i neću. iako bi mogla. sapleti esejčić.
mislim se jutros, što reći o televizijskom proizvodu u kojem jedan od ukućana izjavi da je siguran način sprječavanja začeča ako žena poslije koitusa urinira. sigurna sam da će dotičnom moderna ginekologija biti zahvalna radi ove znanstvene teze (ima li veće sreće za svaku ženu od usporedbe njene rodnice sa balonom kojeg nakon malo drmusanja jednostavno ispušeš i nikom ništa, ako se ipak primi, sama je kriva. glupača).
o nevenu ciganoviću je također otrcano pisati, zato i neću. iako bi mogla, ako ne esejčić, onda barem pjesmu u slobodnom stilu. ali što reći o čovjeku koji je napravio nekolicinu estetskih intervencija na svojoj vanjštini a još uvijek živi kao podstanar. vjerojatno mu materijalna dobra nisu od velike važnosti. on je ono što nosi na sebi i u sebi. veliku zbrku.
zapravo, nisam ljuta zbog te reality lakrdije ili groteskne vanjštine čovječuljka nevena. njihova matematika mi je bolno jasna. živimo u svijetu improvizacije. televizija je sveta krava. pojaviti se na istoj pa makar i u kretenskim aranžmanima znaći karijeru (iako je i karijera postala pomalo bizarna kategorija. npr. čitam kako je stanovnica kuće nakon što su je gledatelji deložirali postala prodavačica u zagrebačkom butiku. samo tako djevojko! isplatilo ti se svako pokazivanje guze četrnaestogodišnjim masturbatorima!) i lovu. ljudi trebaju i žele lovu, a iz maksime o parama i motici izbacili bi motiku. jednostavno.
nego, imam neki neugodan osjećaj kada je gledanje i slušanje neukusnih i jeftinih tv produkcija (npr. stavovi mirne berend o anti gotovini, mišljenje nives celzijus o erotici, šizoidna perspektiva sanje doležal o kršćanstvu) sve-dostupno djeci.
ovih dana nešto intezivnije provodim vrijeme u društvu mladih mama. to jako volim. mlade mame su lijepe, a interpretacije ponašanja i izjava njihove djece su zanimljive. razgovarajući sa mamama došla sam do zaključka kako su današnji klinci drugačiji: napredniji, pametniji i samostalniji. npr. petogodišnji đ. već ima zavidan fond njemačkih riječi, a jedanaestogodišnja h. zna jansenovu povijest umjetnosti naizust. no, mali b.(5) također prodigy child spominje ciganovića i stanovnike big brother kuće, mala p.(6) se raspituje o botoxu, t.(10) je u polu depresiji jer joj majka pokušava objasniti da pramenovi nisu za nju, l.(7) bez greške recitira španjolske dijaloge pokupljene iz brojno dostupnih sapunica.
mene to malo brine. cenzura nije rješenje, to mi je jasno. a što onda? kako zaštititi pametne glavice i otvorena dječija srca od poseljačenja? ah, da mi je biti pametna.
Post je objavljen 20.10.2005. u 14:07 sati.