... bilo je to zapravo jedna blogerska rapsodija jer jučer su tu bili i Sadistico, Sofitca, Štetočina, Freethinkerica, Nenya, nevidljivi Bučimir te negdje dobro skirveni Jesus. Koliko sam vidio svi su uživali. Nekima je to pravo otkriće, i ne samo blogerima, tako da mogu samo na to dodati da svi oni neblogeri i blogeri koji su dosada propustili iz kojekakvih skepticizama, nametnutih ili ne, propuštaju jedan od vrhunskih kulturnih događaja u Metropolji. Svakako da osim dolje spomenutog filma dana odgledao sam i ostatak službenog programa i moram priznati da me je malo razoačarao film iz Rusije "Prvi na mjesecu" (loše fejkanje starih snimaka iz 30-tih) no u službenom večernjem programu izdvojila su se dva filma. To su izvrsni kratkometražni film iz Belgije "U sjeni" Oliviera Massea - Depassea koji sam već prije imao prilike vidjeti na ovogodišnjem izdanju kratkometražnog filmskog festivala TFF-a (s kojeg sam imao prilike izvještavati) a donosi nam priču o ljubavi koja se na čudan način rađa između hendikepirane žene i njena susjeda malo ženskaroša profesora. No to nije jedini film (koji sam gledao već prije na TFF-u) kratka metra koji vrijedi izdvojiti već je tu i prekjučerašnji film "Sve u ovoj zemlji mora..." Gary McKendrya koji je ispričao priču o tragičnioj ironičnoj igri sudbine negdje u Sj. Irskoj, povezujući smrt majke i sina od strane vojnog transportera sa kasnijom pomoći istih sudionika nezgode u pomaganju izvlačenja konja iste tragedijom pogođene familije par godina kasnije. Užasna tjeskobna priča ali izvrsno snimljena i ispričana. Drugi kratki film tog istog dana (18.10.) je također bio izniman i dolazi nam iz susjedne Bosne, "Ram za sliku moje domovine", a govori o masakru i sudionicima jednog istinitog doživljaja u osvit rata u Bosni. Kad sam krenuo tako hvalit utorak, moram nastaviti i sa dugometražnim filmskim programom toga dana.
Naime svi oni koji su možda razočarani aritmičnim filmom iz Shri Lanke "Napuštena zemlja" trebali su ostati i na kasnijoj filmskoj projekciji a to je film Mirande July "Ti i ja i svi koje znamo". Riječ je o odličnoj komediji koja je dobila ovacije po svršetku projekcije.
No da se vratim srijedi... od filmova svakako mogu istaknuti "Gorki san" Mohena Amiryoussefija (iz Irana) koji je crna komedija o peraču mrtvaca iz jednog Iranskog gradića. Film svakako dokazuje kako humor nema granica i da se ponekad malo rezerviranija zagrebačka filmska publika može nasmijati humorističkim zapletima iz (neki kažu možebitne domovine Rvata) daleka Irana. Stvarno odličan film no razvikaniji film nakon toga i nije nešto iako iza njega stoji George Clooney.
Post je objavljen 20.10.2005. u 14:29 sati.