Dragi moji :)
Bio sam jučer ovdje, htio sam tada objaviti ovu crticu što slijedi ali...opet nisam mogao doći do svog bloga!
Nadam se da će se sve to stabilizirati, kakvo je to čedo koje ne možeš vidjeti kad god poželiš, kakvo je to utočište koje je zaključano nekim drugim ključem?!
Osjećam se ko neki razvedeni tata čija je bivša promjenila bravu pa sad ne može doći u svoj stari dom i vidjeti svoje dijete kad god mu se prohtije :)
Crtica je istinita, vidio sam to na svoje oči...prošlo je skoro deset godina od tada. Volim vas, a tipa bi trebalo strijeljati :)
***
Stajao sam na Trgu Bana Jelačića i čekao tramvaj. Došao je tramvaj koji nisam čekao.
Iz prepunog tramvaja izašla je gomila ljudi a ja sam zapazio dvoje, mladića i djevojku. Zapazio sam njihov strastven poljubac za oproštaj, njihove ruke koje su bile spojene do zadnjeg mogućeg trena, sve dok im se jagodice prestiju nisu odvojile. Žena je krenula prema Jurišićevoj, na istok, a muškarac se okrenuo i napravio dva koraka prema satu, prema hladnom sjeveru.
Tada je tri metra od sebe spazio drugu ženu, ženu koja ga je čekala. I ona je spazila njega u istom trenutku! Potrčali su u vrući zagrljaj i duge tople poljupce. U zagrljaju su se okretali i zaustavili su se tako da je žena leđima bile okrenuta prema meni. Tako sam vidio čovjekove ruke.
Njegove ruke bile su spojene, čvrsto su držale presretnu ženu...i polako su skidale prsten!!!
Tipa je malena očito trebala čekati kod sata a ona ga je čekala na pola puta! Frajer nije stigao na vrijeme skinuti prsten i morao je to uraditi doslovno iza njenih leđa!
Tri dana sam bio pod dojmom takvog licemjerja...i dan danas dobijem želju da vratim vrijeme unazad, priđem tom 'paru' i upitam tipa:
"Baš Vam je lijep prsten, smijem malo pogledati, znate, upravo si želim kupiti sličan a draga i ja smo prošli čitav grad i nismo vidjeli sličan..."
Hehehehehehehe :)
:)
Post je objavljen 20.10.2005. u 10:44 sati.