Jučer sam gledao neku emisiju na Novoj, zove se nekako U metu, U sridu, kaj ja znam i taman sam naletio na raspravu o onoj temi maltretiranja klinaca od strane malo starijih klinaca u našoj skijaškoj reprezentaciji.
Pročitao sam o toj temi par napisa u novinama in e mogu vjerovati da kod nas nema ljudi koji bi o tome pošteno i nepristrano pisali.
U svakom slučaju, na zadnjoj stranici jednog našeg dnevnog lista izašao je članak o inicijaciji u sportaša i to na način da bi to trebalo biti normalno.
Znači normalno je tjerati slabijeg da snjofa tvoj urin, gurati mu glavu u WC školjku, mlatiti ga remenjem, vješalicama i slično.
Gdje su sada oni veliki borci za prava djeteta?
Ne smiju pisnuti, jer ipak bi se dirnulo u svetinju, znate ono snježna kraljica, najbolji naš trener itd.Ma poserem ti se ja na takve ljude. Sada žele to prikazati kao želju roditelja da maknu trenera, kao borbu klanova, ka one znam šta još.
Za mene se takvo ponašanje može okarakterizirati samo kao maltretiranje.
Samo, znate, nije se to sad desilo u kakvom Domu za odgoj djece, nego kod naših elitnih budućih sportaša, pa ajmo sad sve oktenuti na to da je to kao šala i nešto uobičajeno.
Onda može onaj mali koji je žiletom izrezao riječ “Cinker” na onog slabijeg isto reći da je to inicijacija.Onda kada otac dohvati majku i dijete i prebije ih i on može to prikazati kao podučavanje djeteta kako treba sa ženom.
Očigledno da nemamo svi isti tretman ni u medijima, ni pred zakonom.
Ili bolje reći da ,osim časnih izuzetaka,naši novinari non-stop nekome služe, ulizuju se i ližu guzice raznim probisvjetima, polukriminalcima i sličnima.
Naravno da je lakše napasti nekog maloga u popravnom domu, nego našeg proslavljenog trenera koji stvara buduće ponose nacije i heroje.
Taj mali je ionako predoređen za karijeru kriminalca.
Moje mišljenje je da na takvim primjerima, znači baš na javnim osobama, treba pokazati kako se sa takvim vrstama ponašanja treba obračunati.
Inače da se dotaknem te teme da je u ljudskoj prirodi sasvim normalno da jači maltretira slabijeg.Većina nas susrela se na neki način sa maltretiranjem i to u većini slučajeva kao žrtva.Da li je to bilo u školi od strane par godina starijeg učenika, ili ti ćelava dotepenska seljačina prijeti pištoljem jer si se sparkirao na njegovo mjesto, svejedno.
Neki od toga mogu nositi traume kroz život, a neki jednostavno zaborave.
Najljepše je što oni koji maltretiraju uvijek zaborave, pa se iznenade kada nalete na neku vrstu osvete.
Znate onu staru kinesku, osveta je jelo koje se jede hladno.
Sjećam se da me je još u osnovnoj školi u četvrtom razredu, udario osmaš iz čistog mira da se napravi važan.Jedan drugi me imao na piku kad smo igrali košarku.Znate ono čveger, pa koks, pa unašanje u lice.
Znate li šta im je zajedničko.Pogađate, zaboravili su svoje ponašanje.
Zaboravio sam ja, ali okolnosti su svojevremeno dovele do toga da sam se podsjetio.
Ovaj prvi je dok smo sjedili jednom zajedno u društvu, proživio dosta neugodnu situaciju.U jednom trenutku netko se sjetio tog događaja.Ali znate li u čemu je bio njegov problem.U međuvremenu sam ja postao za glavu viši, da ne govorim 20 kila teži,valjda 50% jači i sigurno utreniraniji jer sam se bavio malo grubljim sportovima.
Odjednom je taj čovjek postao jako tih, manji od makova zrna.Bilo mi ga je žao i uopće nisam pomišljao na neku kompenzaciju.Mrzim nasilje i na kraju krajeva ispod časti mi je postavljati se na slabijeg.Ovaj drugi je doživio nešto slično.Opet ja viši, brži jači, teži itd., na košarci.On grubo starta, ja mu prigovorim, on se postavlja kao nekad.Ok, igramo dalje i sad ja prvi grubi faul, pa drugi, pa treći...A on ništa ne pokušava. Ne znam zašto?
Možda je frka da ne bi završio u bolnici sa počupanim rukama i nogama.Ali šuti i kad ga ja pitam šta je bilo sa tim prijetnjama i postavljanjem samo šut. Bijednik kukavički.
Ali nije situacija samo takva dok smo djeca.
Silovatelji, ljudi koji maltretiraju starce po tramvajima, sve su to šaka jada.
Najobičnije kukavice.
I onda nakon svega toga, pokušavamo opravdati nečije ponašanje zato što je on sportaš.
Mene zanima kakvu osvetu će možda pripremiti ta djeca, koja su to trpila.
Ili će možda jedva dočekati slijedeći naraštaj, pa će se i oni moći osjećati nadmoćno.
Sramota!
Samo jedna riječ, SRAMOTA!!!
Pozdrav,
XIII
P.S. Ovakve teme me uvijek raspizde
Post je objavljen 20.10.2005. u 10:32 sati.