S VJEŽBOM IDE SVE BOLJE
oduvijek sam znao
koliko je sati
probuđen u bilo koje doba
dana ili noći
nisam mogao pogriješiti
savladavam prostor
opipavam granice
hodajući zatvorenih očiju
istežem se
još malo i svoje nožne prste
moći ću dodirnuti krajem dlana
zaboravljam koliko je sati
i bojim se da je
to nepopravljivo
ne priznajem nikome i
uvlačim trbuh a mišiće
lica vježbam
tako da na njemu stalno
bude osmijeh
istežem se
polako puneći sobu
ne znam gdje mi je
početak a gdje kraj
s vježbom mi ide
sve bolje
Post je objavljen 20.10.2005. u 09:34 sati.