blizio se bozic,ali toplina je ostala zarobljena u grodu.M½ala je kroz prozor svoje sobe gledala drugu djecu.ona su jela bobone,lizalice,vozila svoje sjajne bicikle,trcala,to M½ala nije mogla.bila je bolesna.imala je cudne simptome od kad se rodila.kosti su joj se lako lomile,bila je blijeda,imunitet joj je bio slab,i bila je alergicna na sve.zivjela je zivot poput biljke.nije imala majku.majka joj je umrla na porodjaju.niti je imala brata,ni oca koji je poginuo u ratu..imala je djeda.on je bio dobar covjek,jako bogat,fin,staromodan.on bi bio savrsen covjek da nije zapeo u vremenu.taj djed bi svaki dan pazio M½alu.posvetio je zivot njoj i svojoj zeni baki.oni su zivjeli za nju.no,nisu bili upoznati bas s vanjskim svijetom.zapravo,kao da nisu ni postojali nigdje drugdje osim u bolnickim spisima.svi su bili i staromodno obuceni,ispijali caj svako popodne.M½ala je pak gledal kroz prozor djecu.vozila su se na biciklama i igrala s loptama.tako ih je zeljela upoznati.
M½ala je imala mnogo igracaka,svoj osobni svijet u jednoj sobi.kao mala princeza.ali to nije bilo isto...
tako je M½ala napunila 5godina.i uz sve operacije napokon je postala normalno zdravo djete.
dugo je cekala da se to desi,nikad nije bila tako uzbudjena...nikad nije izasla vani,vidjela svijet izvan svod malog dvorista i kuce.nikad nije vidjela dalje od onoga sto joj je dopustao prozorcic.voljela je taj prozorcic,gledao je na boninovo,na more,i tocno bi se vidjeo svaki zalazak sunca.tamo je provodila svaki svoj dan.
M½ala se spremila,obukla kao lutkica...uhvatila je djeda za ruku i napokon,otisla u setnju.tada je bila negdje valjda 1980.godina i stradun je to popodne bio pun ljudi.gledala je s cudom u izloge...i trazila je samo jedno.preljepu rozu biciklicu s kosaricom koju je jednom vozila curica koju je ugledala kroz prozor.to je rekla djedu.
...........
dosao je bozic,M½ala je vec punih tjedan dana isla u setnjice s djedom.ipak cilj joj je bio upoznati se s djecom koja su se igrala blizu njenog prozora.zeljela je biti jedna od njih...nije znala kako da im pridje,zeljela ih je nekako zadiviti...ali i djeca su se sve manje i manje okupljala ispod prozora,tek bi nekad subotom dosli igrati nogomet.
badnjak!M½ala trci da vidi darove djeda bozicnjaka,i ugleda pod velikom jelkom predivnu rozu biciklicu,koju je i zeljela!zagrli djeda i tone u san.sanjala je o toj djeci,bila je sretna i znala je kako ce im sutra prici na toj biciklici...
predivan suncani dan!M½ala je cekala da dodju djeca kao i cvako jutro,i jesu,sve ih se vise okupilo!M½ala je bez da budi djeda i baku istrcala s biciklicom kroz vrata masuci djeci,vidjela je osmjehe na njihovim licima.
crvena kosa joj je leprsala na vjetru,haljinica joj je upijala srecu,a oci su joj se sjajile.biciklu nije znala voziti pa ju je ostavila kraj vrata i zakoracila na cestu.zgazio ju je auto.
djed i baka su vidjeli tocno taj trenutak,malo mrtvo tjelo kako lezi u lokvi krvi na cesti.crvena kosa joj je bila sastrugana o beton a krv se sljevala u vodovod,cipelica se otkotrljala do bake koja je stala kraj biciklice u soku.djed je dobio infarkt i umro ispred vrata kuce,te ostao lezati tako satima dok nije stigla pomoc i makla mrtva tijela.baka je kasnije ostala oduzeta,u trajnom soku,s izrazom lica koji je imala u tom trenu,donekle se oporavila nakon godine dana i od tada nije izasla iz kuce.
roza biciklica i dan danas kao uspomena stoji kraj zelenih vrata izbljedila od vremena............
-ovo sam izmislila kad sam 6.isla doma preko boninova i u sekundi se okrenula prema nekim zelenim vratima na kojima je bila naslonjena stara roza bicikla.izgledala je kao da godinama nije bila pomaknuta.
crnorizla
Post je objavljen 19.10.2005. u 21:12 sati.