Pregled posta

O učestalosti hrvatskih kovanica

Svi sakupljači modernog kovanog novca koji među ostalom skupljaju i naš kovani novac po godinama već su imali prilike vidjeti kako do nekih primjeraka i godišta našeg kovanog novca nije jednostavno doći. Od izdavanja prvih kuna do danas, proteklo je već 11 godina i u tom periodu iskovano je 13 serija (godišta) redovnog optjecajnog novca (od 1 lipe do 5 kuna), 11 prigodno-optjecajnih kovanica i 8 kovanica od 25 kuna što sve zajedno čini brojku od 134 kovanice. Veličine emisija između ta 134 različita primjerka variraju od godine do godine i kreću se u rasponima od 30.000 primjeraka (25 kuna 2005.) pa do 63.689.778 primjeraka (10 lipa 1993.). Da bi se dobio jedan jasniji uvid u čitavu problematiku: koje su kovanice česte, a koje rjeđe, naša je grupa „Hrvatska numizmatika“ provela analizu učestalosti pojavljivanja pojedinih godišta u prometu. Naš član Zdravko Bošnjak iz Zagreba si je dao truda i prikupljene podatke obradio i složio u tablice iz kojih je jasno vidljivo koja godišta su učestalija, a koja ne. Veličina emisije u većini slučajeva utječe i na učestalost pojavljivanja u prometu, međutim u nekim slučajevima su primjećene i izvjesne nelogičnosti i nesrazmjeri. Ovdje je dan kratak prikaz te analize.

1 lipa – kovanice ovog apoena slabo cirkuliraju u prometu zbog njihove izrazito male vrijednosti, pa ih u trgovinama rijetko traže ili vraćaju natrag (izuzev nekih primjeraka). Većina ljudi i trgovaca tretira ove kovanice kao „nepotreban teret“, tako da ima slučajeva da ovi primjerci često završe i u smeću. Usprkos tome, HNB svake godine redovno izdaje ovaj apoen i pušta ga u promet. Zbog slabe cirkulacije, kovanice od 1 lipe su redovito solidno očuvane. Najveća emisija ovih kovanica iznosila je 57.834.100 primjeraka 1993., dok je najmanje iskovano 2003., 1.500.000 primjeraka. U pravilu su emisije veće neparnih godina, dok su se one parnih godina stabilizirale na otprilike 2.000.000 primjeraka godišnje. Rezultati analize su pokazali da se kovanice s godištima 1993., 1999., 2001. i 2002. češće pojavljuju u prometu, dok su godišta: 1996., 1998. i 2000. rjeđa. Prigodne kovanice od 1 lipe FAO (1.000.000 primjeraka) također je vrlo teško pronaći, kao i godište 1994.

2 lipe – situacija je zbog male vrijednosti slična kao i kod kovanica od 1 lipe. Najveća emisija ovog apoena bila je u 1993. i to 17.958.962 primjerka, dok je najmanje iskovano 2003., samo 1.600.000 primjeraka. Emisije za neparnih godina su veće (mada se s vremenom smanjuju), dok su se za parne godine stabilizirale na 2.000.000 primjeraka. Rezultati analize su pokazali da se kovanice s godištima 2001., 2002. i 2004. češće pojavljuju u prometu, dok su godišta: 1994., 1996., 1998. i 2000. rjeđa. Prigodne kovanice od 2 lipe Olimpijske igre (1.000.000 primjeraka) teško je pronaći, kao i godište 2003. Ostala godišta su relativno ravnomjerno zastupljena.

5 lipa – ove kovanice su relativno češće prisutne u prometu, trgovci ih primaju i gotovo redovito vraćaju kao ostatak, te se cijene često „zaokružuju“ na ovaj iznos. Najveća emisija otpada na 1993., 42.686.969 primjeraka, dok je najmanja 2.000.000 primjeraka 1998. i 2004. Emisije za 1997. i 1999. su također veće i iznose preko 20.000.000 primjeraka. Parna godišta su slabije zastupljena, osobito za starije godine. Prema rezultatima analize, česta godišta su: 1993., 1995., 1997. i 1999., dok su rjeđa: 1994., 1996. i 2000. Prigodnu kovanicu od 5 lipa Olimpijske igre (900.000 primjeraka) kao i godište 2004. teže je pronaći. Problem kod ovih primjeraka je očuvanost, jer zbog sastava metala ove kovanice poprilično brzo oksidiraju. Rjeđe primjerke u kvaliteti boljoj od VF gotovo je nemoguće naći.

10 lipa – često je prisutno u prometu i ove kovanice cirkuliraju „na veliko“. Najviše primjeraka je iskovano 1993., 63.689.779, a najmanje 1996., 1998., 2000. i 2002., po 2.000.000 primjeraka. Neparna godišta su izrazito češća u odnosu na parna. Emisije 1995. i 1997. prelaze 25.000.000 primjeraka, a 1999. emisija iznosi gotovo 50.000.000 primjeraka. Rjeđa godišta su: 1994., 1996., 1998. i 2000. Najrjeđa je prigodna kovanica Ujedinjeni narodi iz 1995. (900.000 primjeraka). Situacija sa očuvanošću je ista kao i kod 5 lipa.

20 lipa – često je viđena kovanica. Najveća emisija, 39.718.500 primjeraka izdana je 1995., dok je najmanje kovano za parnih godina, po 2.000.000 primjeraka. Rjeđe su sve parne godine, dok su neparne izrazito česte. Teže je pronaći jedino prigodinih 20 lipa FAO (1.000.000 primjeraka). Zahvaljujući kvalitetnom metalu od kojeg su ove kovanice izrađene, kvaliteta je uvijek solidna.

50 lipa – izrazito često u prometu u velikim količinama. Najveća emisija otpada na 1993., 51.456.267 primjeraka, dok je najmanje iskovano 1999., samo 1.000.000 primjeraka. Kod 50 lipa je slučaj da su neka parna godišta daleko češća od neparnih i to u slučaju 1997., a osobito kod 1999. koja predstavlja najrjeđe godište ovog apoena. Rjeđa su također godišta 1994. i 1996. Izrazito česta su 1993., 1995., 2001. i 2003. Prigodnih 50 lipa Europsko nogometno prvenstvo (900.000) ne pojavljuje se često, ali je daleko češće od prigodnih primjerak nižih apoena. Kvaliteta je zadovoljavajuća, kao i kod 20 lipa.

1 kuna – pored ostalih kunskih apoena, najčešća kovanica u prometu. Najviše ih je kovano u 1993., 49.913.700 primjeraka, a najmanje 2001. i 2002., samo po 1.000.000 primjeraka. U rjeđa godišta spadaju 2001., 2002. i 2003., dok je 1993., 1995. lako pronaći (iako ne u u boljoj kvaliteti od VF). Prigodna 1 kuna Olimpijske igre (1.000.000 primjeraka) predstavlja rjeđi primjerak koji je teže pronaći, osobito u boljoj kvaliteti od VF. Kvaliteta ovih kovanica je dosta niska, osobito za starija godišta. Nedavno su se u optjecaju pojavile određene količine godišta: 1995., 1999. i 2003. u izrazito dobroj kvaliteti (XF, UNC).

2 kune – jako česta u prometu. Najviše je kovana 1993. u količini od 19.774.199 primjeraka, a najmanje 2002., samo 1.000.000 primjeraka. Rjeđa godišta su 1997., 2001. i 2002., dok su vrlo česta: 1993., 1995. i 2003. Najrjeđa je prigodna kovanica od 2 kune FAO (500.000 primjeraka), koja ima najmanju emisiju među svim prigodno-optjecajnim kovanicama (izuzev 25 kuna). Sve kovanice se teže nalaze u kvaliteti većoj od VF, mada je u zdanje vrijeme u prometu primjećeno dosta dobrih primjeraka, osobito godišta 2003. i 2004.

5 kuna – česta, ali manje nego apoeni od 1 i 2 kune. Najviše je kovano 2001., 17.300.000 primjeraka, a najmanje 2003., samo 1.000.000 primjeraka. Najčešće se u prometu pojavljuju godišta: 1999., 2000. i 2001., dok je najrjeđe godište 2003. Prigodna kovanica od 5 kuna Senjski misal (1.000.000 primjeraka) je kao i ostali prigodno-optjecajni primjerci relativno slabo zastupljena, ali je češća nego 1 kuna Olimpijske igre i 2 kune FAO. Zbog velike cirkulacije, kvaliteta se kreće oko VF.

25 kuna – izrazito je malo zastupljena u prometu. Kao i mali apoeni od 1 i 2 lipe, ljudi i trgovci često ih doživljavaju kao „teret“ pa ih se nastoje rješiti (doduše, ne bacanjem u smeće). Sva izdanja kovana su u emisijama od 300.000 primjerka, osim 2002. koja je kovana u 200.000 i 2005., samo u 30.000 primjeraka. Izdanja od 300.000 primjeraka podjednako su zastupljena, dok je 2002. poprilično rijetka i ne nalazi se često. Posljednje izdanje, 2005. – „Republika Hrvatska – kandidat za članstvo u EU“ kovano je u izrazito maloj emisiji od samo 30.000 primjeraka što je vjerovatno rezultat činjenice da je ova kovanica, prema prethodnom planu trebala imati temu „Početak pregovora s EU“, ali pošto su pregovori izostali (kasnije započeli), kovanica je izdana sa postojećom temom, ali u drastično manjoj nakladi. Za sada je relativno dostupna, ali bi za par godina mogla postati velika rijetkost. Sve kovanice od 25 kuna nalaze se u relativno dobroj kvaliteti, oko XF.



Post je objavljen 19.10.2005. u 18:12 sati.