Još dok sam bil mali, tam vu staromu stanu, se mamica puno z meno igrala. Kak sam već rekel, ni igrački bilo. Me zela na koleno i pripovedala mi svakaj. Mi nekaj ostalo, gliboko vu meni, kaj mi je znala pevati. Je to navek z suzami vu nje na kraj zišlo. Je tatek znal reči, kasneje, da to ni dobro detetu pevati. Je to bila tak lepa pesma, kaj je i meni malom pripovedala nekaj o nećem čega već ni.
'Na Kordunu grob do groba, traži majka sina svoga......' Je ni mogla do kraja otpevati.
Sam još ne znal zakaj to. Mi je jemput rekla kak mi je ujak Nikica imena Mladen dal i kad bi počela pripovedati o njem, je pak vu suze prešla. Sam je pital gde je ujo, a ona vu suzami z maramico, kaj je nosa brisala: 'Nezna se. Valda ga ni.'
Je to bilo tam negde 47. il 48. leta. Nis mogel puno toga znat, kaj bi me onak malog zanimalo. Se puno toga šutelo. Je rat prešel i su ljudi nekak mogli mirnejše hodati. Tek kad su mnoga leta prošla, sam nekaj bolj razmel, a je med tim svega bilo. Se živelo.
Sam tak jemput doznal da je ujo Nikica vu ratu stradal. Je njih, bratov i sestri, sedam bilo pri baki i dedeku. Kak je rat došel su tek vu života kretali. Med braćom se navek najde kaj neko nekoga rajše ima. Je tak Nikica se najrajše igral z mojo mamico gda su mali bili. Bil je nekak najbolj učen od sve braće. Je bil na kemiji študiral i odličan študent bil. Imal je i državne štipendije vu NDH. Rat je već debelo išel i se bližil kraju. Se već vidlo kam sve to ide, pa su se slagale već i zadnje kombinacije, kaj bi se morti preokrenulo na druge strane. Al ni to sve bilo pri nami tak, nek su velke svetske sile onoga vremena, delale ono glavno. Je došla mobilizacija svih študentov, posebno z državnim štipendijami. Je moj ujo Nikica išel na front. Kak je prešel ga nigdar nazaj ni bilo.
Je rat prešel i ne se znalo, gde je, a ni to, jel uopće gde je. Je bakica dugo let po tomu pitala okolo, pa su joj drugi neka pisma pisali, kaj sama ni znala. Je tražila svog Nikicu. Mi nekaj ni bilo jasno, kaj se nikak niš ni znati moglo i kaj su mamica i baka vu tugi bili i kaj se to ni trebalo ni znati.
Kak je onaj rat prešel, je za nas male bilo samo ovo novo. Sve je bilo kak da je sve dobro, al je siromaštvo bilo. Se puno toga vu ratu zgubilo, je puno toga zrušeno, pa je to svima i normalno bilo. Su ljudi ipak mogli slobodno hoditi, al se ni puno išlo. Čudno je to, kak ljudi prihvatiju ono kaj je. Nekak, kak da su svi bili za ono kaj je došlo.
Sve je to prešlo. Bakica je otišla, a i mamice već ni. I kaj da se nastavilo ono, kaj se negda ni završilo. I sam se setil mamice i tateka z onih vremena. Sam videl kak oni ljudi kaj su mahali rukami i zastavama opet to delaju, al z drugim zastavama i drukše pripovedaju. Odjemput su kak i navek bili za ovo kaj je sad, a su, znam, drukše pripovedali prije. Sve je išlo, se vidlo, na isto ono kaj mamice vu tugu zavija. Sam se setil ujaka Nikice, kaj se nigdar ni doznalo de mu je kraj bil. Sam se setil drugoga ujaka, kaj ga je avionska bomba raznela na aerodromu na Borongaju, saveznička. Sam se setil, da je tatek vu partizanima ranjen bil i fala Bogu živ ostal. Su mi moji na razne strane bili i kakti trebali jen na drugoga pucati, a su si dobri bili. Neki su im rekli, da ideju tam kam su došli.
Tatek je vu partizanima bil, a i vu partiji. Je dober čovek bil i dobro je štel svima i takvoga je puta zbral, da bu bolje. Je z ujčom dober bil i su čak i pripovedali lepo o politiki, kaj su na dve strane bili. Mi tatek to pripovedal. Ga ujča ni izdal, al je svejeno radi drugih stvari moral prejtu na frontu.
Jel se iko pita, kaj je z dobrim ljudima, kad oni drugi stvari vu ruke zemeju. Nebi štel reči da se to dogajalo baš samo tu. Na sve strane nekak vu ista vremena dojdeju oni, kaj bi stalno nekaj krojili. Bi rekel da su trebali šnajderi biti, a ne vu politiku dojti. Najlakše je z prstom vu drugoga upreti. Če tak krene, ne bu na dobro zišlo. Su me kak maloga već učili, da prvo pred svoji vrati čistiti treba.
I kad se pripoveda, posle, gdo je kriv za sve to, navek su oni drugi krivi. Sigurno i na druge strane tak misliju. I svi kak argumente imaju. Ljudi dragi, kaj smo svi mi takvi bedaki tu.
Vas sve pozdravla i puno voli Vaš Mladen na koji god strani bili i si mislim da dobrim ljudim ni strana potrebna.
Post je objavljen 19.10.2005. u 13:56 sati.