Pregled posta

4. turnir ove školske godine u O.Š. 'N.Hribara' Velika Gorica – 18. 10. 2005.

Već pri polasku od kuće srećem vani Zvonka. Krenuo je u Hribu. Vidim odlučio je kretati se. Prošlo je vrijeme postoperativnog mirovanja. Veli da ga još malo poboljeva, ali da je to sve manje. Idemo pješice, što je nešto malo više od pola sata lijepoga hoda.
Stigli smo na vrijeme. Kao i prije dva tjedna nemamo slobodne učionica na katu, već idemo u učionicu prvoga razreda u prizemlju. Sve je to OK, samo mene brine da li će se snači tj. da li će nas nači ona djeca koja malo zakasne. Teta čistačica nam je rekla da će sve koji dođu i traže go na katu poslati dolje. Sramežljiviji će tako otpasti, mislim si ja.
Sakupilo se djece za jedno lijepo natjecanje. Bilo je onih koji igraju go na 13x13, a i onih koji još savladavaju znanja zarobljavanja u atari-gou na 9x9. Spojio sam sve u jedan turnir. Jači su međusobno igrali go na 13x13 po jednu partiju za dva boda, a oni slabiji sve svoje partije atari-go prema broju kamenčića za pobjedu kolika im je kategorija, po dvije partije i to svaka po jedan bod.
Igralo se švicarskim sistemom odabira parova.
Pogledajmo tabelu ovog događanja.

Igrom je krenulo desetoro, ali su nešto kasnije stigli i braća Pukanić. Marko je odmah ušao u turnir, a mlađega Matiju je Zvonko neko vrijeme učio kako se igra na zarobljavanje. Kada se Matija osjetio spremnim za igru, ušao je i on u turnir.
Kao skoro uvijek Stjepan je krenuo žestoko samim pobjedama. U trećem je kolu pobjedio i Lovru koji mu je bio konkurent. Kada je izgledalo da je sve riješeno, što se pobjednika tiče, Marko je u obje uspio Stjepanu uhvatiti po kamenčić i pobjediti ga sa 2:0. Kako je Lovro marljivo skupljao pobjede, sada se izjednačio po bodovima sa Stjepanom. U zadnjem kolu obojica pobjeđuju i završavaju sa 12 bodova. Slijedi izračun sos-bodova. Lovro 51, a Stjepan 50. I tako Lovro preteće Stjepana.
Partik je izgubio od obojice vodećih, a uzeli mu po bod i Josip i Mihael, pa je ostao čak četiri boda za vodećima. S istim bodovima je na kraju bio i Kristijan Sambol, ali s nešto sklabijim sos-bodovima. Tako je Patrik treći, a Kristijan četvrti. Kada sam već kod Kristijana trebam reči da mu se divim. Koja je to energija i upornost na nepodopštinama. Pa, čak i kada ga upozorim, kao da se ništa nije desilo. Zajedno sa Stjepanom je u vrlo snažnom tandemu. Kako njihova učiteljica uspijeva s njima? Štefek još posluša, ali Kristijan! Čuo sam da Kristijan već ima i neku javnu opomenu. A pametno je dijete. Imam dojam da sam sa sobom ne može izaći na kraj. I pored svega uspijevam sve odraditi do kraja, pa ček je i Kristijan dosta dobro prošao na turniru.
Maleni iz trećih razreda baš i nisu mogli doći do izražaja pored starijih i iskusnijih u ovoj igri. Takav je period učenja. Josip je dobro krenuo i kada sam ga pohvalio, kao jednog od najuspješnijih nakon četvrtoga kola, kao da sam ga začarao. Počeo se nešto praviti važan, natjeravati se s Kristijanom i Ivom i stao s rezultatom. Sve sam se pitao da li je bilo pogrešno pohvaliti ga.
Od djevojčica je najuspješnija bila Klaudija.
Za ovu grupu u Hribi se može reči da Hriba ima novu generaciju. Tu smo ponovo slijedeću utorak
Na slikici uz post je Lovro sa svojim pesekom. Pesek nemre u školu, pa je Lovro turnir odrađivao bez njega.
Izvjestio bl. Muradenu


Post je objavljen 19.10.2005. u 11:09 sati.