Ako trebaš subježnika, zovi
Šapni, opsuj, iz grla izbaci, klikni, promumljaj,
Ali samo ako riječitok vodi iz srca, iz duše, ako to zaista potrebuješ ko vodu ko zrak
I bježat ćemo hodnicima vremena, tražiti ono dječije, ono nevino, ono
Što drugi nitko i nikad nije i neće opet naći
Bježat ćemo svim onim obalama prekrivenim naplavinama naših brodoloma
i vjeruj na svakoj obali naći ćemo
Makar jednu sretnu školjku, možda malu ali JA ću je naći za tebe,
Bježat ćemo do koljena do pojasa preko glave kroz isplakane i
kroz neisplakane suze, dječije, djevojačke, majčinske, moje
I vjeruj doći ćemo na suho, na obalu, na sprud, na nešto osunčano,
ozimljeno, oproljećeno, na jesenju stranu,
Ali ta jesen poklonit će nam plodove zranate sreće koji se spuste u srce i tu ostaju.
Samo sakupi zrak ,osnaži dušu, zaželi i zovi.
Post je objavljen 19.10.2005. u 06:26 sati.