Nedjelja bez matineje u Domu JNA, nogometa i mamurluka te tatinog pečenja kojeg nemrem jest zbog kombinacije prve tri stvari... Kako se lako mijenjaju navike za koje si godinama (10, 20 i 30) mislio da su najvažnije i jedine na svijetu. I sve to zbog...

Miha svakodnevno smršavi dvije kile a ja se penjem za pol. A crnčim ko najcrnji rob robovog roba od ugnjetenog Kunta Kintea... Stanje je 85 : 90,5. Ali majstor kreće od sutra na posao! Kad okopnim... Rok jede, sere i spava. I sve to obilježi cendranjem. I sve to rastegne na sat vremena. Pa spava sat i pol. Mrmlj... Ponekad u gluho doba noći glumim gljivu i pravim se da ne čujem kad je moj red na presvlačenje.Ali, zato je tu Mihin lakat pravde, pa moram...
Odlazim na tržnicu i uživam u suncu. Kod Rođe opet nema čvaraka. Uvijek kad se pojavim tamo, starija teta iza pulta mi kaže da nema čvaraka i kaže da dođem sutra sat vremena ranije. Tko normalan ide dva dana za redom na plac? Zato ne jedem čvarke nego jeger. I nije neka velika razlika. Taman tako nakupovao karfiola, brokule, tikvica i salatica, kad mora nešto poći po zlu. Katastrofalno me mogu iznervirati prodavači na placu. Dođeš do njega, ne da ti da sam biraš robu jer ju je on složio pa se valjda, prema tome samo on ima pravo igrati s njom, i onda mu kažeš narudžbu – u mom slučaju da hoću kilu patlidžana koji košta 7 kuna. Imam 13 vrećica i plave prste i jedva iskopam iz onog teže dohvativog dijela novčanika sedam kuna po kunu (koje me inače vrlo nerviraju u džepu koji oteža od metala pa mi padnu hlače na pola dupeta). Onda on bira, vrati dva komada, razmišlja, rađa, doda tri, vagne i kaže – jel' može za deset?
Ma nabijem te na deset tvrdih prosječnih hrvatskih kuraca, majmune deformirani, ako sam rekao kilu, daj mi prokletu kilu vulgarnih patlidžana i ostavi me na miru, prokleti mali masni preprodavaču povrća za koje ni ne znaš kako izgleda kad još nije niklo iz zemlje jer kupiš šleper tih govana po dvije kune i onda mi ih dilaš za 7 i zbog toga voziš mercedesa i guziš plavuše u minicama po ludnicama i pašama. Nauči brojat do sedam, tapiru retardirani!!!
Njegovoj mami bih posvetio pjesmu velikana kratke erotsko-domoljubno-povrtne poezije – Emira:
Evo zore, evo dana
Uvalim ti patlidžana.
I još mi je govnar uvalio jedan truli. Od 4. Neki ljudi stvarno imaju sreće što nisam ratoboran i ne lomim prste takvoj stoci sitnog zuba na Trešnjevačkoj tržnici, tam negdje u sredini, sutra ću provjeriti koji štand. Napisat ću broj. Naravno. Kako bi se epski izrazio Muf – Pas mu se na materi zarazija...
Miha me morala slikat nakon jutarnjeg pranja pazuha. Nikad od Roka zvijezda. Uvijek gleda nekud pored...

Iako, jednog dana ću ga možda iskoristit za neke korisne kućne posliće, nakon čega ću mu pružiti zasluženi odmor. Dok tata loče kraj roštilja. Idila...


Razmišljao sam o nekoj inačici dječje igre u parovima poznate pod nazivom seks, ali sam se nakon ove fotke ipak otišao otuširati. Bem ti šavove...

Žao mi je što tek danaspišem stvari od prekjučer, ali sad će valjda proradit gblo. Aj' bok.
Post je objavljen 18.10.2005. u 21:53 sati.