Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/allinall

Marketing

Retro


Volim svoj život. Shvaćam da imam sve što mi treba i trenutno u meni ne izgara ona neizdrživa potreba za više, u materijalnom ili bilo kojem drugom pogledu. Pritom ne smatram da stagniram, već da shvaćam bit.

“...s obzirom na neizbježnu promjenu i stalni okret zemlje
nekada se i stoj u mjestu pretvori u veliki korak naprijed.”


Što ljudi priželjkuju čitav život; prije ili poslije nego što ostvare karijeru? Iako neki teško priznaju, no svi žele iskreno voljeti i biti voljeni. Žele bezuvjetnu, obostranu ljubav. Osobu krojenu po njihovoj mjeri, onu srodnu dušu koja na drugom kraju svijeta ispija kavu u rano jutro. Nekoga s kime bi podijelili svoje strahove i tajne, sreću i ljubav. Sve ono što život nosi. To je osoba koja će stajati s vama ispred oltara i zakleti se na onu poznatu u dobru i zlu dok vjerojatno oboma budu klecala koljena i prolazio čitav život pred očima u nekoliko trenutaka. Posebno u svemu je što će ta ljubav na svijet donijeti biće oko kojeg će se vrtiti čitav vaš svijet a oboje ćete biti profesionalni zaštitari ali bez onih 2000 kn mjesečno. To valjda kompenziraju dječjim doplatkom.

Teško je ljubav definirati. Prema većini psihologa to je osobni duhovni razvoj kroz partnera, koji proizlazi iz odnosa zasnovanog na kompromisu. Kad god čitam nešto iz psihologije, autori su vrhunski psiholozi sa tisućama slučajeva u praksi a u privatnom životu barem tri nesretna braka. Upravo takvi svijetu daju definicije ljubavi, a treba li napomenuti da su bestseleri i da veliki dio Amerike slijepo slijedi upute o nekoj idealnoj ljubavi. Obrazloženje je naravno, da su naučili na slučajevima iz prakse ha-ha, ne znam baš puno onih koji uče na tuđim greškama... Redovno se mora lupiti svojom tintarom da se shvati da je zid zaista tvrd.

Izrazito individualan pojam.

Ukleši svijet za mene
U mrežu ludila i mjene
Da zapnem kad krenem
I padnem na tebe


Urban. Čitam te tekstove i misli... tek sam prošli tjedan, na nepunih pola metra od njega, doista bolje čula neke njegove misli.
Možda je blizina

(Ja stojim uz tebe
I samo blizina dijeli me
Od istine tvoje
)

bila potrebna.

Žena dijete postaje
Uvijek kad je ostave


I to je zaista tako.

Kasnim na sastanak. Nije pio kavu na drugom kraju svijeta. Zapravo, uopće ne pije kavu. Pio je colu na susjednom stolu.

Post je objavljen 18.10.2005. u 14:06 sati.