Pregled posta

Intelligent Design

U Texasu se u državne škole, u sklopu predmeta 'Science', uvela jedna nova teorija o nastanku čovjeka i drugih živih bića. Teorija se zove 'Intelligent Design' i smatra se, po znanstvenim standardima, konkurentnom Darwinovoj teoriji o evoluciji. 'Intelligent Design' zastupa mišljenje da se kompleksnost života nastalog u kratkom periodu tijekom Kambrijske eksplozije (prije 600 milijuna godina) ne može objasniti kroz spore i jednostavne principe djelovanja evolucije, selekcijom i mutacijom, već da je život kakav danas imamo nastao intervencijom nekog inteligentnog entiteta. Prvi i jedini ozbiljni kandidat za ulogu tog entiteta je dragi nam bog. Teorija o evoluciji tvrdi da je dugi period prije Kambrijske eksplozije (tri milijarde godina), u kojem nije bilo složenijih oblika života, bio period u kojem se stvarala infrastruktura života u kojoj bi pojava nekog jednostavnog oblika života koji bi bio sposoban uništiti sve druge oblike života i ostati sam u onoj prethistorijskoj juhi, bila nemoguća. Tri milijarde godina gradila se infrastruktura koja je bila inherentno nesposobna proizvesti jedan takav 'anihilator', gradila se infrastruktura nesposobna za samouništenje. I kad je ona dovršena, otvorile su se mogućnosti za progresivnu evoluciju višestaničnih organizama ili Kambrijsku eksploziju.
'Intelligent Design' uživa medijsku i financijsku potporu konzervativnih američkih organizacija i fundacija, što je razumljivo, jer konzervativna politička opcija svoju snagu nalazi u religiji i njenom dogmatskom karakteru. Da je bog stvorio čovjeka je vjerska dogma koja je sad dobila i potporu u jednoj znanstvenoj teoriji, iako je ta teorija zasnovana na postulatu fenomena jedne neobjašnjive intervencije koja je u potpunosti kauzalno određuje, ukratko rečeno, zasnovana je na čudu. A čudo i nije baš uobičajen znanstveni pojam jer se tom metodom praktično svi znanstveni problemi mogu riješiti na bezbroj potpuno arbitrarnih načina. Ipak, 'Intelligent Design' je ušao u program državnih škola i trenutno je u medijskoj ofenzivi. Zašto? Zbog borbe oko etičkog konsenzusa američkog društva.
Ako je čovjek nastao evolucijom, on je proizvod milijardi godina bjesomučne borbe za preživljavanje u kojoj pojam milosti nije postojao. Slabi su bili potisnuti jačima ili bolje prilagođenima, preživljavanje zbog prenošenja genetskog materijala u budućnost bio je jedini imperativ. Znači, gledano iz današnje moralne ljudske perspektive, apsolutna sebičnost i bezobzirnost prema svemu što bi predstavljalo zapreku. Kod čovjeka se slični scenariji pojavljuju u kulturnoj evoluciji, samo što je sad grupa ljudi (ili njihov genski bazen) nositelj te borbe. Ljudi su po prirodi sebični i nemaju urođenu sklonost bezinteresnoj solidarnosti sa drugim ljudima. Ta se ideja o solidarnosti ili jednakosti javlja kao opravdanje postojanja ljudske racionalnosti, koja opet zauzvrat stvara medij u kojem je moguće izgraditi više-manje pravedne sustave društvenog uređenja. Istina kao nešto isto za sve, nešto objektivno, pravda kroz jednakost pred zakonom i moralni zakon kao nešto definirano kriterijem univerzalne prihvatljivosti, sve su to racionalni pojmovi. Racionalnost, kojom je čovjek sposoban raspolagati nije prirodna zadanost već iskorak iz nje. Ona je samo ljudsko poimanje stvarnosti prema određenim, samo ljudskim pravilima, a njeno postojanje je proizašlo iz moralnog zahtjeva za jednakošću. U racionalnost se vjeruje i ta vjera je revolucionarni akt koji ništa ne uzima za bezupitno i zahtjeva opću podložnost kritici. A to je ukratko i ideologija liberalne političke opcije.
Ako je čovjek, zajedno sa ostatkom živih bića, dizajniran od strane nekog inteligentnog entiteta, onda mu je taj inteligentni entitet, uz sve njegove čudesne sposobnosti, vjerojatno dizajnirao te ugradio i prirodni osjećaj za pravednost. Takav čovjek urođeno zna što je dobro, a što je loše. Ali da ne bi bilo zabune, inteligentni dizajner je napisao i priručnik za rukovanje u kojem su te stvari potanko objašnjene i izražene kao dogme, jer kako je moguće sumnjati ili kritizirati volju tog velikodušnog dizajnera, odnosno interpretacije njegovih uputa od strane njegovih posrednika na zemlji, ljudi koji su nekad i za sebe uzimali pravo infalabiliteta. Racionalna kritika u tom slučaju nije osobni revolucionarni akt i iskorak iz zadanosti prirodnih nužnosti 'radikalnog zla', nego hereza i bogohuljenje.
'Intelligent Design' je mali, naoko bezopasni front desne političke opcije u Americi gdje administracija G.W. Busha potpuno otvoreno vodi politiku koja državu ne smatra institucijom koja bi se trebala brinuti za opće dobro, nego samo kao formalno-pravnu sigurnost za krađu novca, a u idealnoj, ratnoj situaciji ta krađa ima potpunu slobodu i bezbrojne mogućnosti, bez imalo straha od neke kontrole ili kazne. 'Intelligent Design' je kvazi-znanstvena teorija kojoj je svrha da obezvrijedi pojam racionalnosti, a time i moral, zbog kojeg ta racionalnost i nalazi opravdanje za svoje postojanje. I nije dio neke velike zavjere desnih snaga, nije dio pomne strategije o preuzimanju potpune kontrole. 'Zavjera desnih snaga' je samo dimna, mistificirajuća zavjesa tih istih desnih snaga. Oni su samo obični LOPOVI i prešutno se dogovaraju, spontano se potpomažući u hodu. Sve što oni žele je naš novac. Oni su samo nastavak one evolucije sebičnih skupina, okrutna selekcija bez imalo obzira, nekorigirana vjerovanjem u moralnu nužnost racionalne predvidljivosti i objektivnosti. Oni su samo LOPOVI i ništa, ama baš ništa, više.
Charles Darwin je navodno rekao da na svijetu nema ništa neprirodnije od lijenosti. Kao životni cilj svakog pojedinca, koji bi mu osigurao uvjete za takvo neprirodano ponašanje, desne snage sasvim otvoreno propagiraju svoj vlastiti politički cilj, bogatstvo. A bogatstvo postoji samo kao komparativna vrijednost, definirana kroz svoj odnos prema svojoj suprotnosti, siromaštvu. Bogatsvo prestaje postojati nestankom siromaštva, siromaštvo je nužno za postojanje bogatstva, a ono je, u stvari, samo jedna ljudska projekcija, jedno umišljeno stanje koje nema nikakvog uporišta u stvarnosti. Siromaštvo proizvedeno silnom željom za bogatsvom i te kako ima svoju stvarnu dimenziju. Ona se očituje kroz bol i smrt onih siromašnih. Ljudska evolucija je iskoračila iz Darwinovih pravila i selekcija je sada negativna, lijeni ljudi ostaju živi, a oni što se svim silama bore za opstanak umiru. To je cijela ideologija desne političke opcije. Pozivanje na dogmu o kreaciji života od 'inteligentnog dizajnera' je pozivanje na dogmu da taj dizajner brine o svojoj kreaciji te da je ovakvo stanje izraz njegove volje, da je želja za životom provedenim u lijenosti uz pomoć bogatstva kao sredstva za ostvarenje te želje, prirodno i zadano ljudsko stanje i ponašanje, opravdano voljom u koju se ne smije sumnjati niti je kritizirati. Ovakvo stanje je kazan uzavrelih govana koji smrdi na užas. Ovakav svijet je svijet pun govana. Sigurnost u smradu vlastitih govana, koja se predrasudom o vlastitom bogatsvu vide kao obilje životnih postignuća, je najneprirodija situacija u kojoj se Homo Sapiens do sada našao. Samo zbog svoje lijenosti, opravdane beskompromisnom dogmom o sumnji kao izrazu životnog poraza. Jer lijenost ne podnosi sumnju.
LOPOVI su, kao i uvijek, u ofenzivi, samo što ovaj put zatvaraju obruč konačne Kvake 22; ovaj put izvan obruča ostaju samo bol i smrt i svaki proboj bi bio pokušaj čistog samoubojstva. Oni nisu dio neke smišljene zavjere jer će ovaj put u bol i smrt odvesti i sami sebe. Oni su kratkovidni, baš kao i naša želja za bogatsvom. Oni su naša noćna mora, a mi smo previše lijeni da bi smo se probudili. Mi smo ti LOPOVI koji kradu čudo slobode izbora i mijenjaju ga za sigurnost dogme. Mi smo previše lijeni da bi ustali iz vlastitih govana. Mi... jer nema nikog drugog osim nas, nas kojima nije baš najjasnije što bi to trebalo značiti 'mi'.
Zašto je jedan radni sat programera kompjutorskih igrica sto puta vrijedniji od radnog sata medicinske sestre u Sudanu? SAMO, SAMO i SAMO zato jer smo mi to (po)tražili. 'Intelligent Design' je samo 'next level' u govnima premazanoj 'igrici života' koju igramo, lijeno se predajući dogmi da nas kad-tad čeka blagoslov bogatsva u 'dizajneru' sudbine. A u stvari smo samo mali, siroti LOPOVI koji su se preventivno usrali od straha u trci da skupimo što je više moguće govana ne bi li se osjetili bogatima. Da bi nam na kraju svega sasvim jasno bilo da smo opljačkani. A na kraju je sasvim jasno tko je i LOPOV pa nam ne preostaje ništa drugo nego očajnički trzaj onog stvarno prirodnog i ljudskog; jer kad umiremo u vlastitim govnima ne zovemo 'inteligentnog dizajnera'... kad umiremo skoro svi mi zovemo mamu.


Post je objavljen 18.10.2005. u 05:10 sati.