Kada bi ti bila mjesec koji sjaji na noćnom nebu gdje je mrak i zima,
pretvorila bih se u malene zvijezde
i pjevala od radosti što te imam.
Kada bi ti bila malena ptica bez doma svoga,pod visokom zvijezdom,
postala bih nebo,beskrajno i modro i ti bi pronašla svoje gnijezdo.
Kada bi ti bila osamljena riba u ribnjaku malom,u prljavoj vodi,
postala bih rijeka,široka i bistra,ti bi plivala u slobodi.
Kada bi ti bila slomljena i sama i kada bi ti suze tekle dan za danom,
pretvorila bih se u osmijeh proljetni,lice bi ti bilo njime obasjano!
Ali,kada je naše prijateljstvo puklo,pitala sam se,što će tada biti,
u što ću se tada pretvoriti....
Post je objavljen 17.10.2005. u 23:15 sati.