Nismo se dugo čuli, brinem se jel sve u redu
Pa te sama opravdavam, nemaš mjesta u rasporedu.
Znam, puno radiš, znaš da na tebe sam ponosna,
Čujem dobro ti ide, pitam za te kod svih frendova.
Da ne ispadnem očajna, kad me pitaju ja se smijem,
Kažem: Čut ćemo se, tak je reko, barem brijem...
Elemental
Pitam se samo, zašto je tako teško bilo šutjeti?
Već sam se pomalo navikla da tvoji pozivi dolaze nedjeljom, onih petnaest minuta za mene...onih bezveznih petnaest minuta što si taj dan radio, i kamo poslije ideš... onih petnaest bezveznih minuta u kojim sam pronašla samo nekoliko da me pitaš što ja radim...a nikada da me pitaš kako sam...da me saslušaš... da mi kao i na "početku" kažeš da sam ti posebna...
I šutila sam.... bila sam sretna što si me ugurao u svoj buzy raspored...i nije mi palo na pamet buniti se... kao psić koji neće lajati na gazdu jer zna da neće cijeli tjedan dobiti kolačić...
sit, roll, good dog...
... znaš ponekad sam se i osjećala poput psa, ne onog slatkog, ne onog skoro plišanog, nego onog otrcanog i popišanog, nisam se željela gledati u ogledalo... i nisam razumjela što ti ja, veliki, tromi pas mogu ponuditi...
ništa....
Čak sam se ustručavala slati ti poruke van tog mog vremena...a kada bi ih i poslala nebi odgovorio... nikada na moje da mi nedostaješ... nikad na moju brigu dali još uvijek imaš gripu...
i onda sam zalajala... rekla sama sebi, vidiš da nemaš što izgubiti, probaj, možda izboriš još 15 minuta, ali nisam se nadala... znala sam da ti je i tih 15 previše, mučno...
...zalajala sam, na sva tvoja ignoriranja, na to da se sramim slati ti poruke, na to da bih trebala ponašati se sasvim cool i normalno...na to da mi nismo imali status... na to da živimo svaki svoj život u različitim svjetovima... s različitim stavovima (od kada smo postali tako različiti?)
... zalajala sam na to da mi je dosta biti ona normalna ženska, koja ne komplicira, koja ne pizdi i koja se ne živcira...
... zalajala sam na to da neznam na čemu smo...
Jedan sms...jedan običan...sms... s pitanjem, budi iskren dušo, kao što si prema svima iskren i reci mi dali igdje u tebi postoji kategorija tebe i mene...
....ništa nisam tražila, ni obveze, ni isprike, objašnjenja... nego samo dva slova DA ili NE....
....odgovor nisam dobila.... možda je pretežak da ga ti izrekneš...zato sam ti olakšala....nemoram za tebe odgovoriti jer tvoja šutnja zvoni u ušima...
...nisam ga dobila... možda zato što sam ti ga postavila van svojih 15 minuta...