Neću vas gnjaviti time kako je slavno počeo pa zamalo neslavno završio još jedan ponedjeljak.
Neću jaukati o tome kako su mi laktovi i koljena izudarani i oderani od kontaka s parketom i odbojkaškom loptom.Opet.
Neću vam pisati o tome kako mi je Ljubav od subote u gipsu i kako se prokleto brinem.
Želim reći samo ovo:
Zemlja je plava kao naranča.
I doista,ako Zemlja nekoga asocira na plavu naranču (bilo na javi,bilo u snu)-tko smo mi da mu govorimo da to nije tako??Ja doduše,danas ne osjećam plavu boju naranče u kombinaciji sa Zemljom,ali osjećam svoja plava koljena.
Naprimjer :)
I šlus.
Ovo je inače bilo za tetu koja se voli zvati profesoricom hrvatskog,a slučajno predaje meni.Za ženu koja bez ikakvih prava odbacuje svaku vrstu umjetnosti koja joj nije po volji.A odbacuje i nas ukoliko se ne složimo.
I tek toliko da se zna-kroatistiku ću upisati i odstudirati ne samo u inat njoj-riječ je o bezuvjetnoj ljubavi prema hrvatskom jeziku