Danas sam sa starom vodila čudan razgovor, ako se to uopće može nazvat razgovorom. Počela je iz neobjašnjivog razloga vikat na mene zašto nisam poput ostalih, onako normalna, zašto meni sve ide na živce, zašto mi je u školi zagustilo već na početku, zašto cijelo vrijeme zbog mene ima neuroze i bogtepitaj šta još nije nabrojila. Onda sam ja njoj rekla da su ona i stari krivi za to, zbog toga što sam cijelo vrijeme provodila štrebajući, tako da cijela obitelj vidi kako oni imaju ˝najbolju djevojčicu˝. Uvijek sam morala pazit šta ću reć li napravit, a bila sam samo dijete. Nisam ni upisala školu koju sam htjela. Sad kad sam stvarno pukla i napravila tomu kraj, sad su se svi okrenuli protiv mene. Sad sam drska, sad sam bezobrazna, postoji vjerojatnost da se drogiram i šta ja znam kaj sve nisu nabrojili.
Post je objavljen 17.10.2005. u 20:32 sati.