Giacomo Alberione rođen je točno sto godina prije mene, 1884. godine i već u drugom razredu škole odlučio je postati svećenik. 1907. zaređen je za svećenika, 1915. osniva zajednicu kćeri sv. Pavla, a nakon teške bolesti i ozdravljenja nastavlja svoj pastoralni rad u osam religijskih zajednica i raznim knjigama promiče red kćeriju sv. Pavla. Sudjelovao je i na drugom Vatikanskom koncilu, a sat vremena nakon što ga je posjetio papa Pavao VI., 1971. godine umire.
Evo barem nekoliko njegovih misli: "Hvalimo te i blagoslivljamo, o Isuse Učitelju što si rasvijetlio um ljudi kako bi otkrili nove tehnike... Njihova je misija apostolat, znanje, materijalno i duhovno uzdizanje ljudi i društva."
"Molitva je kao krv koja izlazi iz srca, prolazi kroz sve organe, hraneći i oživljujući čitav organizam."
"Moramo pokazati riječju i djelima kako volimo Boga."
"Stajati napušten u njegovim rukama govoreći mu: Daj mi ono što mi je duši najpotrebnije."
"Svetost se sastoji u ljubavi prema Gosodinu... To je susret osobe i Boga."
Post je objavljen 17.10.2005. u 20:23 sati.