Zdravo svima!
Danas sam imao prvi dan predavanja na faksu. Bilo mi je prejebeno! A kad sam tek vidio raspored za cijeli tjedan! Tek onda sam se oduševio… Pauze gotovo da ne postoje, tako da ću non stop slušati dosadna predavanja, a mogu vam priznati da mi se stvarno ne da više sjedit sat vremena i slušat ono što me stvarno ne zanima niti ću prakticirati to znanje u životu. Na kurac mi idu neki ljudi koji misle da su najbitniji na svijetu. Mislim prvenstveno na profesore! Drže se ko bogovi. Treba ih malo spustiti na zemlju – hmm, ne baš spustit, prije da im natrljamo nos po podu. Jebiga, iskren sam samo. Nadam se da će i one rupe u rasporedu bit ispunjene, nadam se, budućim dečkom, Kjutijem. Mislim niš se još nije desilo među nama. Nadam se da hoće pošto smo jedno drugome super, ali se sve može promijeniti i, iako ja ne želim se opterećivati time da bih htio da nešto bude među nama, to potajno želim i svaka njegova poručica me stvarno razveseli. Moram priznat da mi fali. Iako smo se vidjeli samo jednom, dovoljno mi je bilo da ga zapamtim i da želim da bude nešto posebno među nama. No, morat ću pričekati. Za dobre stvari se isplati čekati – nadam se. Na stranu moje osjećaje, sa društvom s faksa i još nekim frendovima sam se dogovorio da idemo u subotu u Global i pozvao sam Kjutija da ide s nama. Iako znam da mu baš nije milo ić tamo, nadam se da hoće jer želim plesat malo s njim i da se svi zajedno zajebavam i tak. Zbilja bih to želio. I još samo da bude dobra mjuza a ne šrot ko skoro svaki put. Ma, budimo iskreni, svaki put ima šrota ko blata! U zadnje vrijeme pogotovo… Bož' sačuvaj! Pozdrav!
Post je objavljen 17.10.2005. u 19:32 sati.