Edgar Allan Poe
Mnogima je Edgar Allan Poe ništa drugo do ružna lektirska uspomena, ali oni koji se smatraju obrazovanima moraju znati da se radi o geniju iz prve polovice 19. stoljeća nastalom na američkom tlu, o ikoni jedne generacije koja će stasati tek godinama kasnije
Teško je pisati o Poeu s potpunom sigurnošću jer jedino sigurno u njegovoj biografiji su datumi izdavanja određenih djela i godine rođenja i smrti. Veći dio njegova života obavijen je velom tajni, što zbog njegovih vlastitih laži, a što zbog zlobnika koji nakon njegove smrti nisu vjerodostojno iznijeli činjenice. Nevjerojatno je koliko se različitih podataka može pronaći o njegovu životu, a posebno o smrti.
Bio je alkoholičar i psihički nestabilna osoba, ali prije svega genijalni pripovjedač i pjesnik. Amerika nije bila izolirana u to doba od europske književnosti pa će mnogi stručnjaci, a i Poeovi suvremenici, govoriti o utjecaju romantizma (posebice njemačkog) na američkog pisca jer, dok je on još učio pisati, u Europi su već bili tiskani najbolji primjeri novog mističnog vala koji je nazvan romantizmom. Poe je, međutim, jasno odgovorio još tada: 'Užas ne stiže iz Njemačke, stiže iz moje duše.'
Kod Poea nema zamorne patetike; na svakom mjestu i u svako vrijeme neumorni entuzijazam teži za idealom.
C. Baudelaire
To je možda najvažnija činjenica vezana uz njegov život; svaka mračna atmosfera, svaki mistični događaj i prisutnost onostranog pretočeni su na papir iz Poeove mašte i izmorenog duha. Od samog početka priča njegovog života ne ide 'normalnim' tokom. Rodio se 19. 01. 1809. u Bostonu. Roditelji su mu bili putujući glumci. Otac ih je napustio odmah po Edgarovu rođenju, a majka mu je umrla dvije godine kasnije. Primio ga je, ali ne i zakonski posvojio, bogati trgovac John Allan. Od njega uzima prezime kao srednje ime.
S pet godina Poe je recitirao englesku poeziju, a jedan od njegovih profesora kasnije je priznao kako je većina učenika automatski slagala stihove, prema unaprijed određenom kalupu, jedino je Poe sastavljao orginalnu poeziju, bio je rođeni pjesnik. Između 1826. i 1827. pohađao je sveučilište Virginia, ali je bio izbačen zbog navodnih kockarskih dugova. To ga je dovelo do vojske iz koje je također bio otpušten zbog 'zanemarivanja dužnosti'.
Od tad je 'zamrznuo' odnos sa svojim skrbnikom Allenom, mijenjao mjesta boravišta i poslove. Ipak, glavna okupacija bila mu je pisanje. Do svoje smrti radio je kao novinar u raznim dnevnim i tjednim listovima, u nekima je bio i urednik, ali zbog neurednosti života i nestalnosti nigdje se nije zadržavao predugo. U toj je profesiji ipak bio i ostao jako cijenjen.
Ženio se jednom i to 1836. za trinaestogodišnju sestričnu Virginiu, koja je već tad bila slabog zdravlja. 1842. dobila je prve znakove tuberkuloze, a umrla je pet godina kasnije. Poe joj je posvetio pjesmu 'Annabel Lee' o ljubavi u 'carstvu kraj mora'. Što se tiče njegove poezije, tek nekoliko pjesama smatra se vrhunskim ostvarenjima (među njima neizostavni 'Gavran'), ali ostavio je velik utjecaj na francuske simboliste, na primjer Stephanea Mallarmea, dok je Charles Baudelaire preveo na francuski velik broj priča i nekoliko pjesama zbog čega je utjecao i na kasnije avangardne pjesnike.
Puno je važnije, međutim, spomenuti Poeove kratke priče. Njegov mračni, mistični stil koji je blizak snu, ali onom koji proizvodi noćne more, utjecao je na stvaranje vrste horora i fantastike. Poznatiji je ipak po tome što je započeo novi književni žanr – detektivsku priču. Tu se posebno izdvajaju tri pripovijetke o Augusteu Dupinu od kojih je najpoznatija 'Umorstva u Ulici Morgue'. Bez sumnje je inspirirao velike pisce poput Arthura Conana Doylea i Julesa Vernea. Jedino veće djelo koje je napisao je roman 'Doživljaji Arthura Gordona Pyma'.
U svojoj fantastičnoj prozi uglavnom se bavio paranojom koja je korijen imala u njegovoj vlastitoj ličnosti, u fizičkoj i mentalnoj slabosti, opsesiji, fenomenu smrti, u grozničavim fantazijama i strahovima, ali pritom se nije doticao nadnaravnih i fantastičnih bića poput vukodlaka, duhova, vampira itd. Ponekad je uvodio vraga kao izvor zala i strahova, ali i on je uglavnom bio ismijavan i ironiziran. Poe je bio uvjeren da sva mistika, zlo, horor i fantastično leži samo u nama, ne postoji izvan nas.
Njegova smrt do danas je nerazjašnjena. Pronađen je u polusvjesnom stanju 3. 10. 1849. na ulici u Baltimoreu, gdje je bio na proputovanju. Četiri dana nakon toga u bolnici je umro. Čitavo to vrijeme nije bio pri sebi dovoljno da bi opisao što mu se dogodilo, a između ostalog je pronađen u odjeći koja mu nije pripadala. Neki tvrde da je umro od alkohola, neki od izljeva krvi u mozak, od bjesnoće, sifilisa, ideja ima mnogo, ali niti jedan vjerodostojni dokument nije sačuvan. Prema tome možemo samo nagađati.
Nijedan drugi američki pisac 19. stoljeća, osim Laniera, nije živio tako kratko. Poniženja, krivotvorine i skandali pratili su ga i nakon smrti kad ga je izvjesni Rufus Griswold osvećujući mu se proglasio običnim pijanicom i nadrogiranim luđakom, ali sve to ne bi bilo toliko neobično da dotični zavidnik nije išao toliko daleko da je sam sastavljao tobožnja Poeova pisma u kojima se 'jasno vidi njegova neuračunljivost'.
Post je objavljen 17.10.2005. u 19:18 sati.