(Hrvoje Kovačević: NEUSPJELI POKUŠAJ; Nova knjiga Rast, 2005.)
Ono što je Požega prema Parizu, to je Hrvoje Kovačević prema Simenonu.
Je li prošla rečenica pohvala ili pokuda? Nemam pojma, ali čitajući Kovačevićev NEUSPJELI POKUŠAJ (jeb'o ga naslov, mislim ono, zamislite razgovor u knjižnici: "Imate li Kovačevićev 'Neuspjeli pokušaj'?" "Koji od?") stalno su mi se nametale paralele i razlike s onim Maigretom kojeg sam čitao prošlog mjeseca. Valjda su krimići takvi, svi u biti uvijek isti ...
A te su usporedbe ponekad laskale Kovačeviću (ako me Simenon uvjerio u svoj Pariz i Kovačević me uvjerio u svoju Požegu; djelovalo je kako zna što priča i kad govori o policijskoj proceduri), a ponekad mu baš i nisu išle u korist (Simenon je uvijek izgledao kao da nadilazi žanr, Kovačević kao da mu to nije ni namjera). Ali kad mu to nije ni bila namjera, nećemo mu zbog toga ni suditi. Na kraju krajeva, NEUSPJELI POKUŠAJ (jeb'o ga naslov da ga jeb'o: kako pokušaj može biti uspio ili neuspio? ako uspije tada je uspjeh, ako ne uspije tada je neuspjeh, u međuvremenu je pokušaj ... što je "neuspjeli pokušaj"?) ispao je posve čitljiv passatiempo krimić i, za mene, posve ugodno iznenađenje.
Posve ugodno, jer sam do sada pratio silaznu putanju kvalitete Kovačevićevih krimića za djecu (prepoznat ćete ih po ključu naslova koji svi počinju s Tajna ...) što su progresivno imali sve više rupa, nelogičnosti i dijaloga. Prestrašen time, uhvatio sam se NEUSPJELOG POKUŠAJA (jbgnslv!) s određenom strepnjom i bio razuvjeren Kovačevićevim očito većim interesom za intrige u svijetu odraslih. Seks, seks, seks - ključ je Kovačevićeva zapleta i žarišna točka, čini mi se, njegovih trenutačnih zanimanja. Za razliku od asketski povučenog Maigreta kojemu slučaj okupira svu pozornost, Kovačeviću Vidmaru (visokom kao i autor, naočitom kao i ... to neka žene prosude) puca kita za slučaj i ista mu se diže na svako iole zgodno žensko čeljade. Te tako imamo - spominjem reklame radi - i eksplicitnu scenu kupaoničkog seksa koja perpetuira uvjerenje pulp literature kako žene na magičnom junakovom udu svršavaju u 99% slučajeva (što je statistika točno suprotna onoj koja se redovito da pročitati u Cosmu te inim ženskim časopisima).
Neka! U NEUSPJELOM (jbgnslv!) POKUŠAJU dobili smo suvisao domaći krimić koji jest domaći jer mu vjerujemo i jest krimić jer ni u jednom trenutku nije preglup. Autor nas suvislo vodi kroz priču i, premda mu za stil puca patka (Kovačević i dalje koristi svaku klišeiziranu rečenicu i svaku moguću činovničku jezičku floskulu bez i malo ljubavi za igre jezikom), uspijeva nas dovesti do zadovoljavajućeg kraja (ako već ne orgazma). Simenon nije, Midsommer Murders jest.
Najposlije, ne bi mi bilo mrsko da se ovakve knjige - koje ne pretendiraju biti literatura, ali svoju malu ambiciju suvereno ispunjavaju - mogu kupiti uz novine. Bilo bi to kao nekadašnji Trag, a i Hrvoje bi, vjerujem, mogao puniti par komada godišnje bez većeg napora. Jedino što mu još fali jest suvisao dizajn naslovnice (dizajner biblioteke "Hitovi" ovog nakladnika zaslužuje elektrošokove svaka četiri sata dok ne shvati da je manje više) i - uspjeliji pokušaj naslova.
(mcn)
Post je objavljen 15.10.2005. u 23:59 sati.