Marketing
Ovu sam ja...
Jednog dana šetao se starac sam plažom uživajuci u zalasku sunca. Dok je hodao opazio je nečiju figuru u daljini koja se saginjala, podizala nešto te bacala u more.
Što se više približavao to je bolje mogao razaznati dječaka koji se saginjao, podizao morske zvijezde koje su izbačene iz mora na pjesak pa ih je jednu po jednu bacao nazad u more.
On priđe dječaku, pozdravi ga i upita:”Što to radiš?”, a dječak odgovori:”Bacam morske zvijezde nazad u more. Sada je oseka, a sve ove zvijezde su bile izbačene na obalu za vrijeme plime. Ako ih ne vratim nazad u more uginut će.
”Sine” kaže starac, ”To je nemoguće. Plaža je duga kilometrima i ima na njoj tisuću morskih zvijezda. Ne možeš ih svih spasiti. ”
Dječak ga posluša do kraja, sagne se, podigne morsku zvijezdu i baci je nazad u more.
Nasmije se, pogleda starca te mu reče: ”Ovu sam ja spasio.”
Spasim li i jednu zvijezdu na putu, ja ću biti sretna.
Već se neko vrijeme mučim s mišlju da nemogu promijeniti svijet, da nemogu promijeniti sebe, da nisam sposobna pokrenuti nešto, voditi akciju, potjerati ljude na akciju.... i onda gomilajući takve bedastoće, čovjek se poput ovih morskih zvijezda nasuče bila oseka ili plima, svejedno. Svatko od nas je sretan što ima jednog ovakvog malog dječaka, koji će bez pitanja samo reći: "Budi zvijezda, plivaj, budi ono što jesi, budi čovjek!"
Post je objavljen 17.10.2005. u 14:02 sati.