Mnogo samuješ i dugo ćutis sine moj, zatravljen si sa snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice bledo, spustene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj.
- Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
- Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i
kratkovjek.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
- Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
- Vidio sam da je ovaj život stvar mučna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćeš da usneš, sine moj?
- Ne, oče, idem da živim.
Ivo Andrić
Post je objavljen 23.10.2005. u 23:53 sati.