Eto, nije me bilo par dana. Nešto zbog tehničkih problema (vidi http://www.blog.hr ) a nešto zbog mojih, osobnih psihofizičkih :D (vidi http://www.pms.com ).
I tako...u par dana, mnogo se toga promijenilo.
Kao prvo, imamo novog Koreanca u obitelji, polovnog. Srebrnog i, nakon sedmostatnog subotnjeg generalnog unutarnjeg i vanjskog čišćenja, s ponosom mogu reći: čistog. Motor 1.5, petora vrata. Ma, kako bi neki rekli, lijep, ljepši, lijep u p*** materinu!
Kao drugo, jutros je ovaj svijet ugledala jedna moja mala imenjakinja. U 4.20 je na moju Nokiu stigao sms iz unutrašnjosti u kojem je pisalo da je došla ONA, teška 3,460 kg i dugačka pola metra. Kći mog prijatelja. Kojeg sam upoznala na jednom chatu prije pet godina. Kaže da mu je to lijepo ime i da je zato odlučio tako nazvati kćer. Da ne ispadnem opet egotriper, reći ću samo da mi je jaaaako drago. :-)
Inače, jučer smo hodali od Opatije do Lovrana. Uz more. Baš je bilo super. Marunada je bila po običaju gužvovita, ali smo se izborili za svoje kolače od kestena. Večeras je mama obećala da će ih doma peći.
Na poslu je danas opet bilo iskričavo. Ali neću se time opterećivati jer je tek ponedjeljak. A ako se opterećujem neću dočekat petak.
Novost je i to da bih ovog tjedna mogla konačno dobiti i svoju dugoočekivanu diplomu. Nadam se samo da su mi ime i prezime dobro napisali. Kad su Talijani u pitanju, sve je moguće...
E da. I danas je vrijeme sunčano, bura lagano puše. Sve u svemu lijep je dan. Neka se ne pokvari.
Post je objavljen 17.10.2005. u 13:19 sati.