evo me. malo jača, za jednu osobu u životu siromašnija a za nekih tri bogatija, ali sve u svemu ja sam ipak samo ja i sve sam doživjela na svoj način. bila sam tužna jako, pa sam bila tužna malo, ma srednje pa sam se u jedom trenu pitala da li sam normalna i zašto ne plačem. ali svi mi bol proživljavamo na svoj naćin i nosimo se sa ovakvim situacijama kako najbolje znamo. htjela bih vam se samo svima zahvaliti na lijepim riječima. sve su mi puno značile. neću pisati o tati. ne još.
Post je objavljen 17.10.2005. u 12:40 sati.