
Sjecam se one veceri kada ste prohodali...
Sjecam se i one veceri kada te zaprosio i plakao pred svima od srece sto si rekla "DA"...
Sjecam se i tebe kada si mi prvi put rekla da ga volis...
I da se malo bojis...
Eh, ludo moja, vidis da nije bilo mjesta strahu...
Vi ste jednostavno "Ono Pravo"...
Vidi se iz svakog pogleda...
Iz svakog pokreta...
Iz poljubaca...
Iz rijeci...
A vjencanje?
Bila si najljepsa mlada na svijetu...
Smijala se osmijehom Sunca...
Plesala cijelu noc...
A on te gledao i upijao tvoje pokrete kao da ih sprema u neku svoju malu riznicu sjecanja...
Mama ti je plakala...
I ja sam plakala...
Plakala sam od srece jer znam prepoznati ljude koji se vole iskreno, duboko i pravo...
Sretno Vam, dragi moji prijatelji...
Nazdravljam za neka buduca, zajednicka vremena...
Za neke buduce klince koji ce imati najbolju Mamu i najboljeg Tatu...
Za dva srca koja su pronasla mir u zajednistvu...
Post je objavljen 17.10.2005. u 12:17 sati.