Vani je sada već dosta hladno. U Osijeku jutros jedva plus tri, iako je lijepo sunčano. Jutros se sjetim jedne slike od prije dva dana. Moja puno bolja polovica i ja išli smo u jednu trgovinu na drugom kraju grada. Vozili smo se tramvajem u kojem sjedalice tako ugodno griju da se najradije ne bi nikada ustali. U vozilu je bilo svega nekoliko putnika, a moja draga i ja sjedili smo jedno iza drugog. Prislonio sam obraz uz njen, da ga ugrijem. Ostali smo tako do zadnje stanice bez brige što će misliti ostali putnici. Izašli smo iz tramvaja držeći se za ruke i mašući njima kao da nam je 16. Osjetio sam se puno mlađi zbog svega. Slika možda mala, nezanimljiva drugima, ali slika iz života koja se pamti i koja dokazuje toliko toga...
Post je objavljen 17.10.2005. u 07:38 sati.