*
I život teče…
prolaze dani,
a iza mene
ne ostaju nikakve,
lijepe uspomene.
Volim te, volim te ludo!
Željela sam da znaš.
Bio si idol moga života,
bio si iskra sreće u mraku.
Moje su misli bile uvijek uz tebe!
Moje su oči tražile tvoje,
koje su često bile tužne i snene…
*
Potiskujem svoju ljubav
u skrivene predjele svoje duše!
I uspjela sam u tom;
uz cijenu da te ne gledam…
uz cijenu da te ne slušam…
uz cijenu svega što mi je drago!
A onda... jedne večeri,
sve to se ponovo javlja,
uz nježne muzike zvuk
uz pjesmu najvećeg slavlja.
Tvoj obraz bio je vreo,
a moj... mislim da gorio je!
Sve dok ga potok mojih suza,
izazvanih bolom u srcu,
nije rashladio!
Poslije je lakše već bilo.
Smirila sam te suze…
Utišala sam srce…
Ugušila sam bol!
I poslije zadnjega plesa,
bilo je sve kao prije!
Prividan mir…
Prividna hladnoća…
I sve što uz to slijedi!
*
Što veže me za tebe,
i što u stvari želim?!
Ne znam ni sama točno!
Ja znam da voljeti me nećeš,
i čemu da se onda nadam?!
Ali te nade više ni nema!
Ledeni mir uselio se u moju dušu.
Ugušena je radost…
Zaboravljena mladost…
Uništena je sreća…
koje nikada nije ni bilo!?!
Sve teži da prođe zanos
prve ljubavi.
*
I život teče…
Prolaze dani…
Prazni bez sreće,
bez prave ljubavi!
Koga da se sjetim,
o kome da pišem,
ako ne o tebi...
prva ljubavi!?!
Post je objavljen 17.10.2005. u 01:56 sati.