Marketing
mistična koža...da...
znate onaj osjećaj kada se sve poklopi i osjećaš se tako maleno na koogli
/ i pritom misliš da si uz svoju sitnoću i prazan,potpuno beznačajan /...
sad imam osjećaj atoma prašine bez kojega ništa ne bi funkcioniralo
sve bi stalo da je moje postojanje nepostojeće...
toliko bitna da me ne vide..
tako sam jebeno neobično ispunjena..
nikad ovako...
ne mogu reći da je dobro niti da je loše...tako je....tako duplo,dvoznačno,dvojako,2...
savršeno..
kako je dobro živjeti.
gdje sam bila do sada?
zašto sam se bojala nebitnih stvari?
brinula oko istih?
zamarala se?
kad sam jednostavno mogla živjeti...i biti sretna...
..kao sad..
Post je objavljen 17.10.2005. u 00:08 sati.