Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćeri čežnje Života za samim sobom.
:: Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas, I premda su sa vama, ne pripadaju vama. Možete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, Jer, ona imaju svoje misli.
:: Možete im skućiti njihova tijela, ali ne njihove duše, Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
:: Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas. Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
:: Vi ste lukovi iz kojih se djeca vaša poput živih strijela odapinju naprijed...
K. Gibran
Post je objavljen 16.10.2005. u 23:45 sati.