Razgovarala sam na telefon i nisam uopće skužila kad je izašao na vanjsku stranu prozora, za čim je skočio i što se ustvari dogodilo. Čula sam samo kratko grebanje (više okrznuće) kandžama po limu i dok sam stigla do prozora, već je bio dolje na betonu parkirališta. Strčala sam dolje brže nego ikad, izbezumljena. On se već bio zavukao pod obližnji auto u totalnom šoku. Ne kužim kako je ostao živ, ali hvala Bogu i svim svecima što jeste.
Nas dvoje smo, naime, već šest godina zajedno. Svašta je prošao. Strpala sam ga u avion i digla na 10 000 metara na putu do Amsterdama. Putovao je posvuda. Tukao se. Operirali smo ga. Čak sam ga u jednom trenutku, zbog njegove dobrobiti kako je rekao veterinar, odlučila i kastrirati, ali da će sletjeti s desetog kata direktno na beton, to fakat nisam očekivala.
Znam da je volio sjediti na prozoru. Ostavljala sam ga i samog pored prozora. Činio se sasvim svjestan vlastitih mogućnosti. Vjerovala sam njegovom instinktu. Pa nije blesav, činilo mi se. Sve do prvi put.
Mea culpa, mea maxima culpa!!!
Odjurili smo veterinaru. Veterinarka ga je pregledala, slikala, ispipala i zaključili smo da nema većih krvarenja, mada nije mogla ništa sa sto postotnom sigurnošću ustvrditi. No, da je u pitanju neko žešće krvarenje, već bi bio mrtav. U šoku je, ne može stati na zadnje noge, pala mu je temperatura, ali jede normalno i piški čisto, iako ga boli kad se miče. Napukla mu je zdjelična kost, no to kod mačaka brzo zacijeli, tvrdi veterinarka. U svakom slučaju, čini se da će biti dobro.
Leži u dekici. Grijem ga termoforom. Čak i spavam pored njega, za nedaj Bože.
Nevjerojatno ! To o mačkama i njihovih 9 života. Pa pao je sa desetog kata, pobogu. Kakva je to tjelesna konstrukcija i elastičnost, to je jednostavno zadivljujuće. I hvala Bogu što je tako. Moj mali drugar. Bilo bi mi jako teško bez njega. I ne treba mi let s prozora da to saznam. Veterinarka kaže: „Takve su mačke. Letačice. Hrpa ih padne s raznih visina i nekim čudom ostaju žive. I nema načina da ih u tome spriječite, osim ako ih ne držite konstantno zatvorene. Pustit ćete je van pa će se popeti na krov i „poletjeti“ za nekom pticom“.
U svakom slučaju, prozor je od sada zatvoren. Ili je mačak zatvoren ako je prozor otvoren. Ili će dobiti uzicu oko prednjih šapa/ramena (ne oko vrata, da se ne bi objesio slučajno) pa neka sjedi na prozoru koliko ga volja. A u šetnju idemo zajedno. Vezat ću ga na uzicu, pa dok on sjedi na drvetu, ja ću s uzicom u ruci pod drvetom. Život je u pitanju. I njegov i moj.