Pregled posta

GRADONAČELNIK PO MJERI GRADA

Kad je netko u tri mandata gradonačelnik grada, onda je očito da su građani njime zadovoljni. Zato sam želio upoznati dr. Mladena Karlića, gradonačelnika Vinkovaca, koji će, kako stvari među građanima stoje, valjda tu dužnost obnašati doživotno, ako prije toga ne oboli od čira na dvanaestniku i tako postati sam sebi pacijent.
Naime, dr. Karlić je liječnik-internist, a internisti su vrlo temeljiti ljudi. Prije nego što dijagnosticiraju bolest, stoput prouče simptome. Tako manje griješe. Tu naviku internista zadržao je Mladen Karlić i kao gradonačelnik grada na Bosutu. Budući da su Vinkovci u Domovinskom ratu prilično teško nastradali, znači da gradonačelniku nije baš lako, pa mu zaista prijeti opasnost da mi se u bolesti pridruži, kao što se pridružio u šetnji, te ćemo mi ulkusari, nažalost, dobiti još jednog uglednog člana.
Naravno da mu to ne želim.

TAJNICA
Ugodno sam se osjećao u uredu gradonačelnika. Možda zbog dobre kavice, a možda i zbog ljupke i vrlo ljubazne tajnice gradonačelnika, gospođe Đurđice Mađar, Osim što je vrlo ljupka, gospođa Đurđa ostavlja dojam da je samo vas čekala, da je tu samo radi vas. Zato sam u ured gradonačelnika došao petnaestak minuta ranije. Da se malo družim s lijepom damom i da uživam u njenoj pažnji.
Ako je tajnica ogledalo svoga šefa, onda gradonačelnik Vinkovaca ima najbolje ogledalo u Hrvatskoj.

BOLJE SPRIJEČITI, NEGO LIJEČITI
Mnoge su dobre inicijative pokrenute iz ovoga ureda. Budući da je gradonačelnik liječnik, zna najbolje koja sva zla izaziva ovisnost o drogi, pa je, zajedno s dr. Nikolom Drobnjakom pokrenuo Centar za prevenciju i suzbijanje ovisnosti. Premda u Vinkovcima nisam imao dojam da mlade baš muči neka ovisnost. Osim ovisnosti o svome gradu koji neizmjerno vole. Budući da gradonačelnik pripada onoj vrsti ljudi koji bi radije spriječili, nego liječili, onda nije ni čudo što gotovo sve inicijative idu u pravcu da se najprije uoči i onemogući uzrok, a tek onda se, ako to ne uspije, ide na liječenje posljedica.

SKRB ZA MLADE
Vinkovci još uvijek liječe rane Domovinskog rata. Neke zgrade zjape prazne, nekih više nema. Kao što nema prostora gdje je nekad bila čuvena Vinkovačka knjižnica koja je izgorjela u ratu.
Taj će prostor dobiti novi sadržaj, izgradit će se centar za mlade, kazalište s oko petstotinjak mjesta u gledalištu, poslovni prostori, trgovine i slični sadržaji, a u obližnjem napuštenom Domu negdašnje JNA bit će izgrađeno medijalno središte za mlade, s niz vrlo zanimljivih sadržaja.

POSLOVNA ZONA
Kad Vinkovcima šećete s gradonačelnikom, onda ste osuđeni na stalno zastajkivanje, jer svatko bi na ulici s njim prozborio koju riječ. A on je beskrajno strpljiv. Čini se kao da poznaje svakoga u gradu, jer ga zaustavljaju, čini mi se, i bebe u kolicima.
Ponosan je na to što su Vinkovci najuspješniji grad u ovome području, unato svemu. Doktor kaže da to mogu zahvaliti svim građanima, čije ideje, on kao čelnik grada, poštuje i nastoji izvršiti.
Posljednje vrijeme zauzet je oko poslovne zone Vinkovaca. Priča mi da Vinkovci imaju mnogo obrtnika, pa su i poslovnu zonu namijenili njima, e ne bi li proširili svoje obrtničku poslovanje. Naime, mnogi rade u gotovo nemogućim uvjetima, pa je otvaranjem poslovne zone pokušaj da im se omogući proširenje obrtničkog djelovanja.
Posebno ističe dugu tradiciju vinkovačkih obrtnika, pa mogu reći da su Vinkovci grad u kojem se drži do svih tradicija, pa i obrtničkih.

GRAD KULTURE
Vinkovčani su poznati i po svojoj kulturi i gostoljubivosti. Kad govori o kulturi,, gradonačelnik spominje dugu tradiciju Vinkovačkih jeseni, Festival glumca, galeriju, pisce, slikare, kipare... Njegov je ured uvijek otvoren majstorima pera, kista, scene... Pokazuje mi obnovljenu zgradu HAZU.
Kad govori o gostuljubivosti, onda se prisjećam svojih ranijih boravaka u Vinkovcima, prisjećam se što u Vinkovcima govore moji prijatelji glumci, koji ovdje vrlo rado svraćaju. Vinkovce su prihvatili kao svoj grad, a grad im se odužio tako što organizira festival posvećem isključivo glumcima. Njima se i gradi buduće kazalište. Kako bi u Vinkovcima mogli gostovati i veći kazališni ansambli i predstave.
Već sam spomenuo da je u Vinkovcima gotovo svaki kafić neka vrst likovne galerije.

VELIKO VINKOVAČKO SRCE
Naši gradovi često prijateljuju s drugim gradovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Vinkovci su i tu izuzetak, jer održavaju prijateljske veze s pet gradova: Ohridom (Makedonija), Koprivnicom (Hrvatska), Širokim Brijegom (Bosna i Hercegovina), Camponogarem (Italija) i Emmendingenom (Njemačka).
Čini mi se da tu neće stati, jer Vinkovčani kažu da su vrata njihova grada, kao i njihova srca, otvorena svim dobronamjernicima odakle god došli.

MEDIJSKO SREDIŠTE
U kratkoj i sadržajnoj šetnji gradom, posjetili smo Novinsko i radio-informativno društvo Vinkovaca. Primio nas je Šefik Kapetanović, direktor, diplomirani inženjer i jedan od najboljih vinkovačkih slikara, čije su mrtve prirode toliko žive da vam se čini kako čujete njihovo disanje i otkucaje njihova srca, da čujete kako lišće šušti, kako vjetar zavija kroz guste hrastove krošnje.
Šefik je rođeni Vinkovčan. Kuća u kojoj je direktor posluje više nego dobro. Ne boji se konkurencije. Štoviše, konkurencija potiče na bolji rad. Što da vam kažem o njemu. On, recimo na sva usta hvali konkurentnog Juru Hrvačića. A tko hvali moga prijatelja i moj je prijatelj.
Šefik nas je počastio sokom. Razgovarali smo i svemu i svačemu, pa i inicijativi koju će pokrenuti grad Vinkovci, a njegova informativna kuća toj će inicijativi dati svu potrebnu marketinšku i promidžbenu pomoć.

ZAGRLJAJ DUG 2.800.000 RIJEČI
A evo u čemu je riječ.
Hrvatska ima vrlo dugu granicu. Negdje oko 2800 kilometara. Kad te kilometre pretvorimo u metre, onda dobijemo 2.800.000 metara. A kad te metre pretvorimo u riječi i dobit ćemo isto toliko riječi.
Valja nam samo pokrenuti akciju i animirati sve blogore, pisce, novinare, školarce itd. naše građane da opišu, u kratkoj priči ili pjesmi, svoj dio domovine Hrvatske. Svoju ulicu, kuću, grad, livadu, šumu, rijeku, potok, jezero, more, uvalu, otok, susjeda... sve, sve što vole i čemu se raduju unutar ovih 2800 km. Ni jedan napisani rad ne bi trebao biti duži od dvadesetak redaka. Kad se skupi dovoljan broj priča, odnosno kad priče budu dostigle brojku od 2.800.000 riječi, onda ćemo biti jedina država na svijetu koja je svoje granice zagrlila riječima.
Priče ćemo skupljati na Blogu i po školama. Na tu ste stranicu svi dobro došli.
Nosilac ove velike akcije bit će grad Vinkovci i njihov gradonačelnik dr. Mladen Karlić.
O tome će još biti riječi na Blogu. Gradonačelnik očekuje da bi cijela ideja mogla biti završena točno kad ja završim svoj put.
Meni se čini da je priča fantastična. To isto kaže i gradonačelnikova tajnica. Šefik Kapetanović, kao stari medijski šmeker, odmah je uskočio u priču.
A dr. Mladen Karlić se zadovoljno smješka. Još jedna dobra priča kreće iz njegova grada, iz Vinkovaca.


- Znate li što simbolizira ona lampa što gori usred Vinkovaca, pita me.
Ja ga začuđeno gledam.

- Svjetlo, kaže, svjetlo. A svjetlo je Život. U Vinkovcima ta svjetlost gori već punih 7500 godina. Eto, to je ta lampa koja gori, već 7500 godina, usrid Vinkovaca.
Riječ da bih rekao.

Post je objavljen 17.10.2005. u 02:17 sati.