Ako živiš u provinciji, možeš osjetiti miris jutra. Kad ujutro izađeš na balkon, u tvoje nosnice ulaze čestice ptičjeg pjeva, sunčeva sjaja, maglom ovlažene trave… Polako zatvaraš oči i udišeš gusti zrak, zabacujući glavu unazad; napuštaju te i posljednji djelići sna.
Tvoj pas se raduje jutarnjoj šetnji, a njegov rep i lavež veselo te pozdravljaju; pomiluješ ga po udubini između očiju jer znaš da to najviše voli.
Ni deset minuta umjerena hoda od glavnoga gradskog trga smještena je vaša omiljena, sada izmaglicom prekrivena livada. Pas, slobodan, trči od jednoga krtičnjaka do drugog, a ti gaziš kroz mokru travu i smiješ se blatnim cipelama.
Kući se vraćate kroz Ulicu oraha. Na već osušenim cipelama zaostale su sitne travke i mrlje od žućkaste zemlje. Cesta je prekrivena suhim lišćem, tvoj pas njuška zaostale hrpice i od jednog žuto-smeđeg mozaika stvara drugi. Osjećaš grižnju savjesti kad god čuješ krckanje pod nogama jer znaš da si upravo stao na plod skriven pod suhim lišćem (bit će manje kolača!).
Susjedi odlaze u berbu. Izmijeniš s njima riječ-dvije i pridružiš im se. Njihov je vinograd veoma blizu pa pas može s vama. Pogledaj ga, shvatio je da se šetnja neočekivano produžila pa je sretan kako malo dijete!
Berba grožđa je ozbiljan posao. Zato brižljivo razmičeš zelene listove i tražiš svaki grozd. Moraš ga polako odrezati i nježno spustiti u kantu kako bi se streslo što manje bobica. "Zrno grožđa – kap vina", kaže susjed Stjepan, a ti se sagneš i pokupiš nekoliko zlatnih špekula razbacanih po travi.
Susjeda Marica pripremila je jelo za berače. Zapravo si se najeo grožđa, ali pogled na domaće kobasice i sir s vrhnjem (nikako bez luka) budi u tebi nezapamćenu glad. I nova snaha želi se dokazati pa stidljivo nudi orehnjaču i štrukle. Zadovoljna glasnim odobravanjem, lijevom rukom potraži muža, a desnom pomiluje plodan trbuh. Smješka se, a njezin te smijeh podsjeti na sve za čim čezneš.
Moraš kući! Sada možeš i pješice, pas će ti praviti društvo. Trčiš, gonjen neobjašnjivom željom.
Užurbano ulaziš u kuću i tražiš nju. Nalaziš je u dnevnoj sobi: gleda kroz upaljen televizor crvenim natečenim očima i pravi se da te ne primjećuje. Polako joj prilaziš i uzimaš ruku iz krila. Ona okreće glavu na drugu stranu pa ljubiš njezin dlan.
"Oprosti."
Post je objavljen 16.10.2005. u 14:12 sati.