Marketing
...reci samo nešto...
Opet imam moć- rekao je i spustio glavu.
Noć je bila neobično tamna s tek ponekom skicom ocrtanom dimom. Uzela sam kamen želeći ga ozlijediti. Šuljajući se iza nas upijao je naše osmijehe i sušio ih na svojim prsima.
Ona je stajala pri ogradi s nevjericom na licu priljubljena uz njegovo rame.
Spustio je svoju šaku na njenu kosu i dopustio suzi da pobjegne iz poluzatvorenog oka. Dopustio joj je da klizne niz nos i izgubi se među riđim pramenovima na njenoj glavi.
Ruke su mu bile crvene od krvi, ispod sata na desnoj ruci sam primijetila kratke, nateknute zareze nastale povlačenjem nečeg po koži.
Oko prstiju bila mu je omotana kosa, poput prstenja smrti (oko njenog kažiprsta također…)
Zvala ga je imenom i mislima bježala po grmlju u kojem je donedavno stajao misleći da nije tu.
Crna kosa koja je padala do pola leđa postajala je na trenutke sjajna, blještava poput Sunca. Ispod prljavih naočala, oči su mu bile pune boli, preklinjale su nas da pokušamo shvatiti njegov preobražaj. Neobični pogled prelijevao se pod našim nogama, stvarajući neugodno trenje u zatvorenim kavezima ljepote.
Imam moć-ponovio je i ostao sjediti zagrljen neobičnom snagom.
A ona pokušavajući mu pomoći riječima nestajala je s njim u dalekim, neostvarivim bajkama sadašnjosti.
Nije smiješno… -rekao je tami i natjerao me u bijeg pred nadolazećom srećom.
¨¨pulsirajuće srce¨¨
¨¨u mojoj utrobi¨¨
¨¨kako riječima načiniti¨¨
¨¨dušu nepostojećeg čovjeka¨¨
¨¨šaljem otrovne¨¨
¨¨poljupce¨¨
¨¨kroz svoje vene¨¨
¨¨ubrizgavajući crveni eliksir smrti¨¨
Post je objavljen 16.10.2005. u 13:11 sati.