Bio sam jedinac sve dok nisam navršio 20 godina, a onda je iz moje majke izašla Ljiljana i očajnički zaplakala. Pitao me moj frend Simo što je trebalo mojim starcima toliko dugo za drugo dijete. Da li su apstinirali od seksa svo to vrijeme? Ili su se prašili, ali s kondomom? A da li im je sad kondom pukao ili su namjerno spavali bez njega? Ja sam mu rekao da ne znam jer čovjek ne razmišlja o seksualnim navikama svojih roditelja. On se na to stresao jer je zamislio svoje starce u krevetu, ali to je već druga priča.
Tad kad se rodila Ljiljana, izlazio sam često vani i vraćao se drugi dan ujutro, mamuran i prljav. Roditelji se nisu bunili. U nekim obiteljima te starci počnu smatrati odraslim kad postaneš punoljetan. Kod mene ne. Mene su prihvatili kao zrelu osobu tek kad se rodila Ljiljana, i to zato što više nisu imali vremena tretirati me kao dijete. Kao u nekom japanskom hororcu - navučeš neko strašno prokletstvo kojeg se možeš riješiti samo ako ga svališ na nekog drugog.
Nisam se previše interesirao za Ljiljanu. Svako malo bih opazio da je slatko dijete i da lijepo raste, ali to je bilo sve. Nismo si bili nešto bliski. Mislim da me nije baš ni voljela. Skakala je i veselo se kinjila kad je bila s mamom, ili sa starim ili s ostalom djecom, kao i svako hiperaktivno dijete. Kad je bila pak sa mnom, uvijek smo šutili, a ona je mirno sjedila i nije me gledala. Kao da se durila na mene. A što sam mogao? Ubrzo sam završio faks i odselio se iz kuće. Nismo imali ništa više zajedničko. Rasla je i prolazila uobičajene djetinjaste faze, a ja sam ostajao manje – više isti. Mijenjao sam djevojke, jednu luđu od druge, i dobivao sijede, ali ništa više.
Kroz sve te godine mijenjao sam i ljude s kojima se družim, ostao sam dobar tek s nekoliko njih iz djetinjstva. Moj frend Simo, naprimjer, s njim sam bio dobar i kad sam imao dvadeset i kad sam imao 36! A kad sam imao 36, tad je on postao dobar i s mojom sestrom. Jako dobar. Kad smo bili na pivi, poslije razgovora o nogometu i politici ubacio je u razgovor činjenicu da hoda s mojom sestrom. Odalamio sam ga. Pao je na pod.
- Da je to neka druga zgodna klinka, rekao bi mi – bravo, majstore! – zavapio je s poda.
- Drži se dalje od moje sestre! – rekao sam mu.
Na obiteljskom ručku je bilo kao uvijek. Roditelji su cijelo vrijeme tiho mrmoljili jer se ne ženim. Malo su glasnije pak prigovarali Ljiljani jer ima slabe ocjene iz matematike. Ona je mirno to podnosila i jela bijelo meso od piletine. Njena desna, nježna ruka držala je vilicu. Kao što je koji dan prije držala i Siminu kitu. Otvarala je usta da stavi meso u njih, kao što ih je otvarala Siminoj kiti. Simina kita svugdje je po njoj ostavila trag, kao sumanuti slikar što se sto puta ispotpisivao po slici da ne bi netko slučajno pomislio da nije njegova.
- Ljiljana, nije u redu da hodaš sa Simom. On je prestar za tebe – ozbiljno sam rekao. Svi su ušutjeli. Roditelji su odjednom počeli kričati - pa jesi normalna! Pa toliko godina je stariji od tebe! Pa mogao bi ti biti otac! Pa zabranjuju da se viđa s njom! Pa, pa, pa... Ljiljana je smrknula svoje plave oči. Ona stara situacija - šuti ona, šutim ja. Ovaj puta, za promjenu, je gledala ravno u mene. Nešto tako lijepo kao njen hladni bijes u očima još nisam vidio.
- Iskompleksirani pederu! – viknula je i pustila me da se strovalim na leđa od ljepote. Ona je otrčala u svoju sobu, a roditelji su tražili od nje da mi se ispriča. Nema šanse, kakva isprika. Tad se tek stvarno nadurila na mene - nije dvije godine sa mnom pričala. Onda je ušla u fazu kad je počela izlaziti gdje i ja, svako malo bi naletili jedno na drugo. Prekinula je višegodišnju šutnju kad mi je došla do šanka i rekla da šta radim tu, da sam ostarjeli hipi i da se izvolim ponašati u skladu s godinama. Od onda smo u oke odnosima.
Simo se ženio ubrzo nakon toga. Ne sa mojom sestrom već sa nekom starijom ženom kojoj je napravio dijete. Dobru si je partiju našao. Kad sam mu zaprijetio da ću mu poševiti kćer, on se samo nasmijao. Nakon par mjeseci je dobio sina. Jebeš mu mater, oduvijek je imao više sreće nego pameti, taj moj frend Simo!
Post je objavljen 16.10.2005. u 13:13 sati.