Kako zgodna strategija – dan iz snova, zatim dan razočaranja…
Fakat super dosjetka kako nekoga zadržati uz sebe. Biti divan, krasan, tako da te zavoli, a zatim si dopuštati luksuz da ga razočaraš i razljutiš. I dok on pizdi i tuguje, ti si dobio što si htio. Možda malo grižnje savjesti (ali samo malo) i onda opet čekaš dan kada ćeš biti super, divan, krasan, tako da ispraviš grešku….i tako to ide ukrug…bez «oprosti»…bez «shvaćam te»… bez «potrudit ću se da se više ne ponovi»….bez ijedne riječi….jednostavno matematički pogled na odnose – minus i plus se poništavaju pa to onda ispadne ok…kaj će neki ljudi još slijedeće pomisliti - da dva minusa daju plus??? A najbolje od svega je što im ta matematika uspijeva… zaista dan iz snova pobjeđuje onaj odvratan osjećaj tuge, straha, paranoje, bijesa, bespomoćnosti, od par dana prije…. I tako su neki uvijek TU na raspolaganju, dok oni drugi rade što žele, kako žele, kad žele i ako žele…. jer uvijek znaju da imaju nekog na raspolaganju. I dok jedni sve to rade zato što vole ove druge, ovi to debelo iskorištavaju a ne cijene. I to je najgore – što sav trud druge strane ne cijene i uzimaju zdravo za gotovo. Zašto ljudi moraju izgubiti ono najbolje, da bi shvatili što su imali i počeli to cijeniti??? Zašto su ljudi tako komplicirani?? Zašto neki očito previše traže a zašto se neki drugi ne potrude malo žrtvovati ako vide da ima smisla?? Zar ne bi ljubav trebala pobijediti sve? Zar nije smisao dijeljenje ljubavi?? Ako je, zašto se ona ponekad ne dijeli, nego svi misle da je dovoljno imati te osjećaje i držati ih u sebi? E pa nije dovoljno!! Kako znati da vas netko voli ako ne iz postupaka, riječi i osjećaja da ste mu važni i da se brine za vas i da misli na vas i da vas ne želi povrijediti…Bez obzira na to što znamo što druga strana osjeća prema nama, zar ne zaslužujemo da nam to i pokažu?? Nije dovoljno jednom pokazati i dokazati ljubav pa da ostatak nekakvog odnosa počiva na tome. Stalno jedno drugo treba podsjećati na to zašto ste zajedno / zašto ste najbolji prijatelji / zašto ste si važni itd, ovisno o tome o kakvom odnosu pričamo….
Ne znam, možda je to samo neko moje razmišljanje…možda su to samo neki moji trenutni osjećaji a možda je to sve zaista tako kako sam napisala….ne znam….ali ova matematika je glupa. Ja nisam dobra prema nekome zato da drugi put kad mi se neće dati truditi mogu biti loša. Ja sam dobra prema ljudima koji su mi dragi baš zato što ih volim i što su mi važni u životu i što se uvijek ali uvijek iznova želim (ne moram nego ŽELIM) žrtvovati i truditi da oni budu sretni jer ako su oni sretni, onda sam i ja…to je samo stvar ljubavi. Al zaista ne vidim gdje je tu ljubav ako nam netko radi iza leđa i namjerno nas povrijedi i razočara….
Post je objavljen 16.10.2005. u 12:38 sati.