Na brzinu sam ušla u gradsku knjižnicu,samo pokupiti knjigu s police i jurnuti u obavljanje mnoštva dnevnih obveza. Mislima sam bila već na poštanskom šalteru kada mi je na trenutak pozornost privukao razgovor dviju knjižničarki. Pokazivale su na četrdesetogodišnjaka, složivši se da ga treba predložiti za čitača godine. Pogled mi je otišao k njemu. Mir je izvirao iz njegovih pokreta. Pokretao je iskrivljene noge začuđujućom lakoćom, deformiranu ruku je ležerno podizao prema željenoj knjizi. U prolazu sam ga tiho blagoslovila i nastavila koračati prema svojoj knjizi, ubrzo ga izgubivši iz vidokruga i iz misli. Već sam krenula prema izlazu iz knjižnice kada sam ga ugledala pored glavnih vrata. Prilazila sam s namjerom da mu pridržim vrata da lakše iziđe.Stajao je s kvakom u zdravoj ruci, staloženo se, balansirajući na klecavim nogama, povlačio unazad, pokazujući mi s osmijehom na otvorena vrata. Na trenutak sam poželjela požuriti i pomoći mu da iziđe, poželjela sam uzeti kvaku iz njegove drhtave ruke, primiti ga pod ruku i prehodati s njim plavi prag knjižnice, no ništa od toga nisam učinila. Samo sam se ljubazno nasmiješila najneobičnijem kavaliru kojeg sam susrela, kimnula glavom u znak zahvalnosti i izišla ostavivši na njegovom licu trag zadovoljnog osmijeha.
Post je objavljen 16.10.2005. u 21:47 sati.