Pomislili biste da se spremam pisati o uspjesima naših sportaša, fenomenalnom proboju na svjetsko prvenstvo, tenisačima, rukometašima ili nekim drugima.
Ne, nisam tipičan muškarac i stvarno se uopće ne uzbuđujem oko sporta.
Dobijali naši ili gubili, svejedno mi je.Znate kako se ono kaže, meni ni iz džepa ni u džep.
O toj temi bi se isto moglo pisati, recimo o tome kog vraga imaju ti svi sportaši i treneri filozofski srati, kad većina ne plaća ni porez u Hrvatskoj.
Razni Červari, Ćire, Štimci, Bobani, Kostelići i slični, bolje šutite, barem izgledate pametniji nego što jeste.
Imam namjeru pisati o tome da sam ponosan stanovnik ove zemlje, kada mi ona priuštava orgazmičko iskustvo kakvo sam prije neki dan doživio.
Vjerojatno je i netko od vas doživio onaj prometni fijasko u Zagrebu.
Zar to nije bilo divno, čekaš u koloni da bi razni uvaženi kret…, ups gosti prošli.
Ne možeš doma, ne možeš u grad, ne možeš nigdje.
Čitam dan poslije da je do kolapsa došlo zbog toga što je kasnilo par aviona sa dužnosnicima.Da se čovjek pita tko je sve to isplanirao.Taj je totalni kreten, jer i malo dijete zna da treba ponekad ili uvijek pripremiti i dodatne planove, u slučaju da nešto krene krivo.Ne volim murju, ali u ovome slučaju stvarno oni nisu bili krivi.
Barem ne oni jadnici koji su patili zajedno sa nama.
I tko je uopće došao na ideju da bude u bivšem Interkontiju, valjda je trebalo još malo potfutrati onu gnjidu Todorića.
Ili je našim političarima zabavno zajebavati svakog od nas svojim hirovima.
Sigurno se nitko od njih nije gužvao u kakvom smrdljivom busu, zatvoren pola sata da prođeš 10 metara.
Glavno da se naš predsjednik i premijer , onako gizdavi i prezgodni pojave na TV-u i kažu kako je to velika čast i šta sve ne.
Hebe se njima što se raja vukla i čekala u koloni po par sati zbog njihovog šepurenja.
Na kraju krajeva šta oni znaju o toj raji, koja za razliku od njih radi da bi jedva preživjela.
Baš me zanima tko će preuzeti odgovornost za taj kaos i tko će letjeti.
I baš me zanima kako su objasnili svojim kretenskim gostima, šta znači ono trubljenje, vjerojatno su objašnjavali kako je to za pozdrav od ushićenja što ih vide.
U svakom slučaju ponosim se što sam građanin Lijepe Naše, pogotovo kada vidim kako se moramo svakome ulizivati, na svoj trošak.
I najviše se ponosim time što ćemo biti primljeni u EU, ali baš me zanima pod koju cijenu.
Tko zna , možda redovitih jednom mjesečnih ovakvih kaosa.
Ili ćemo toliko najebati, da ćemo umjesto podzemne dobiti bicikle.
U svakom slučaju, dan poslije sam stvarno bicom došao na posao, pa se nisam gužvao.
Ali i to mi nije bilo sigurno, jer jednom dok nam je prvi predsjednik prolazio, morao sam čekati da prođe, jer tko zna, možda sam u biciklu imao nekakvu opaku napravu da ga koknem.
Znate ono pumpa, žbice i zvono. Dijelovi za atomsku bombu.
Post je objavljen 16.10.2005. u 09:41 sati.