Prije 3 godine, u ovo točno vrijeme, ležala sam na hladnom, bijelom krevetu u Petrovoj bolnici, bez ijednog poznatog lica, vrištala i topila se u znoju...
Mama i muž su bili ispred vrata, plakali zajedno sa mnom i tužno, s nestrpljenjem čekali nasljednika loze M. :)
U 11.29., sa zadnjim, trećim trudnom, na svijet sam donijela najljepše dijete, velikog, čupavog dječaka, najljepših očiju koje sam ikad vidjela u životu.
Kada su mi ga stavili na prsa nisam ništa pomislila, samo sam tiho rekla: "sine moj, konačno te vidim" i zaplakala s takvim olakšanjem i s ogromnom srećom.
Već 3 godine me uveseljavaš svaki dan, ljubiš, grliš i maziš...
Ovo je tek treći a ja ti želim još makar 25 puta toliko, sretnih, zdravih i veselih godina.
I da uvijek znaš kako te volim najviše na svijetu i da sam uvijek tu za tebe.
Sretan ti rođendan, sine moj.
Voli te tvoja mama!
Post je objavljen 16.10.2005. u 08:52 sati.