Razmišljam već tjedan dana o tojblog kavi .Zbilja želim ići,na prošloj nisam bila,skoro se pojela kasnije.Na ovu mogu.I želim.Jako.Samo...Voljela bih s vama podijeliti neke stvari.
Za početak-razmišljam o tome koliko će ta kava promijenit (jer,znam da hoće) mene,ono što pišem i osjećam dok sam ovdje.Udobno zavaljena ispred monitora,vireći u vaše živote.
Navikla sam se,priznajem bez srama.I da,taj moja strast od bloganja uskoro bi mogla prijeći humanu granicu:) Al još me to ne zabrinjava.
Ono što mi najviše zaokuplja misli je pitanje:
Kako ću nakon te iste kave gledati vas?
Jer,sigurna sam da će se i to promijeniti.Nema razloga da te promjene budu nagore,ali promjene su uvijek promjene.
A iskreno da vam kažem-ne želim mijenjati mišljenje o vama,nijednome.Jer-vaš životi ovdje jedino su što poznajem-čast iznimkama. Rijetkim:)
Znam svakoga od vas koliko to sami dopuštate,u tome i je čar ovog našeg virtulanog svijeta.
Zato,nisam baš sigurna kako će ve to izgledati,i na samoj kavi i kasnije,ali spremna sam pokušati.
Uvijek.
Post je objavljen 16.10.2005. u 08:16 sati.