IGORE!
Bio si na putu... pet dana. I prije nego si se vratio, ja sam otišla na put... pet dana. Kad sam ja došla, opet si ti otišao... pet dana...
I, petnaesti dan... Tea me pita... mama, ti ne putuješ?
Ne!
I, danas... moj osjećaj je isti kao pred petnaest... dvadeset godina. Ništa od čarolije nije nestalo.
Ni jedna sjena, ni jedna mrlja ne postoji na našoj ljubavi...
Volim te... još uvijek te volim kao prvog dana!
U LABIRINTU
LJUBAVI...
Svoje ljubavi proživljavala sam i kroz pjesme.
Pjesmama sam, na još jedan način, opisala isti period života.
Zbog jedne
neostvarene ljubavi
*
Kako bih voljela
da ste sretni bar vi,
kad ne možemo biti mi.
Kako bih voljela
da si sretan.
Željela bih gledati
tvoju sreću.
Pomozi mu!
Molim te!
Pomoći ćeš i meni...
*
Moju bol
još nitko nije otkrio.
Moja će tuga
zauvijek ostati
samo moja.
Moja će ljubav
zauvijek ostati
samo moja.
Možda ćeš, jednom,
ove stihove čitati,
i tada... ja znam,
da ništa nećeš pitati.
(molim te, nemoj)
*
Željela bih da ti kažem...
ali ne mogu.
Mogla bih da ti kažem...
ali ne želim.
Željela bih...
Mogla bih…
Ali ne smijem!
*
Pokloni mu svoju ljubav,
bit ćete sretni i ti i on.
Ni ja više neću biti tužna,
jer ću vidjeti vašu sreću.
Tad moje suze
neće na jastuk kapati.
Tada moj pogled
neće za njegovim tužnim lutati.
Pišem to noćas
i više nikada neću pisati…
Pišem to noćas
ali ne mogu ti dati,
jer više u oči vam
ne bih mogla gledati.
Ja volim njega...
On voli tebe
Ti voliš drugoga…
Zašto to meni…
Njemu…
Tebi…
Zašto to nama baš da se desi!?
Zar se to svima dešava?
Pitam se sada badava.
*
Ruka mi drhti,
a nije mi hladno.
Ne spava mi se,
a nisam cijelu noć spavala…
Što se to sa mnom događa?
Zašto me tuga proganja?
To nije tuga,
to je lagana bol
koja se javlja u srcu mom.
Ovo mi godi,
duša se prazni.
Prvi put nekom
govorim to.
Za sada, to je samo
ovaj papir žut,
ali i on mom srcu
olakšava put.
I tebi ću sve to reći
Jednoga dana… a možda i prije!
Post je objavljen 16.10.2005. u 04:24 sati.