Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gogame

Marketing

3. turnir go-sekcije O.Š. 'Eugena Kumičića' Velika Gorica – 13. 10. 2005.

Krenuo sam s posla malo ranije, jer četvrtkom starta rad u Kumičiću malo ranije nego u drugim školama ostalih dana u tjednu. Danas su na redu sekcije goa u Kumičiću i Centru i to jedna za drugom. Nisam razmišljao o posebnoj situaciji gradskog prometa u Zagrebu, a posebice prema Gorici. Dan je dolaska petnaestorice predsjednika država članica EU. Dan je kome u gradskom i prigradskom prometu prema Gorici. Dan je čekanja u autu ili na autobusnoj stanici. Tako se moj raniji odlazak pretvorio u ništa i čak mi je izgledalo da će ništa biti i od go-sekcije u Kumičiću. Ipak je nekako par autobusa propušteno prema Gorici i nekako sam krenuo, pa i stigao do Gorice. Vidio sam da se nekako odmah iza nas opet cesta zatvorila. Ah,.imao sam sreče. Došao sam doma, uzeo kamenčiće i ploče 9x9 i juriš pješice do škole. I stigao sam taman u zadnji čas.
Stojim u predvorju i čekam da se djeca okupe, ali skoro nikoga za go. Onaj skoro je ovdje to da Lovro i ja pomalo pričamo u očekivanju još nekih. Ulazimo u učionicu 3.e razreda gdje ćemo se igrati. Došli su još i David, Iva i Zvonimir. Četvorka je lijep broj za rad. U takovom broju se mogu svakom lijepo posvetiti. To je dobro, ali nekako je bolje da je više djece. Zanimljivije je i igra je nekako više igra. Tek što krenusmo s natjecanbjem dolaze Vlatko i Stjepan, pa proširujem turnirsku tablicu upisujući i njih.
Vlatko i Stjepan se nekako bave nećim drugim. Sređujem nešto u rokovniku i vidim da oni ne počinju svoju igru i pitam: 'Kada ćete krenuti s partijama?'. I ostale njihove partije za kasnije. Gledam kako ostali igraju i gdje su npogreške, kada dolazeći do klupe gdje su Vlatko i Stjepan bili prije. Ne mogu očima vjerovati. Klupa zalivena crnim tušem. Uništena neka brojevna crta, pa uplatnica. Vani neka pera za tuš. Šteta. Što li su to radili? Razgovaram s njima, a i s drugom prisutnom djecu, a Stjepan i Vlatko sve jedan na drugoga pokazuju. Ma, nije mi do nikakovih kažnjavanja, ali što su to dirali stvari koje nisu njihove i još štetu uradiše. Nisam neki pedagog. Volim se igrati s djecom. To je stvarno lijepo, ali zna mi tako uteći ponešto što nije dobro. Ah, djeca se vole igrati, ali ima stvari koje nisu za igru. Potrošili smo nešto vremena za saniranje zamazanih stvari. Malo smo se tušem uprljali. Sada treba još i štetu namiriti. To ću srediti sutra s gospođom školskom pedagogicom.
Nastavismo s igrom koja nam je ovdje bila cilj. Odigrali smo šestoro svak sa svakim po dvije partije, a tada nastavljamo još dva kola po švicarskom sistemu, pa je sve skupa ispalo kao švicarski sistem igre. Igra je bila atari-go na ploči 9x9.
Pogledajmo sada što se to ovaj puta događalo.

1. Lovro Pavlaković 3.d razred, 2. interna kategorija, 13 bodova i sos 45
2. David Baričević 3.b razred, 1. interna kategorija, 7 bodova i sos 56(342)
3. Zvonimir Zovak 3.e razred, 2. interna kategorija, 7 bodova i sos 56(335)
4. Stjepan Grobotek 3.a razred, 1. interna kategorija, 6 bodova i sos 52
5. Iva Miković 2.a razred, 1. interna kategorija, 6 bodova i sos 45
6. Manuel Peak 3.b razred, 1. interna kategorija, 5 bodova i sos 47
7. Vlatko Slipac 3.a razred, 1. interna kategorija, 2 boda i sos 11
Nove kategorije:
3. interna kategorija: Lovro Pavlaković
2. interna kategorija: David Baričević
Što reči nego da je Lovro ovdje zakon! Sve samo pobjede do poslijednje partije kada mu se već jako žurilo na muzičku. Nako n dugog niza pobjeda jednu je izgubio od Zvonimira. Ova Lovrova uvjerljivost ga dovodi i do 3. interne kategorija i morati će slijedeći puta zarobljavati tri kamenčića za pobjedu.
David i Zvonimir su na kraju poravnati na 7 pobjeda. Imaju čak i jednaki sos. Jači je David tek na zbroju sos-bodova njihovih protivnika.
Stjepan i Iva se razlikuju na šest bodova na sos-bodovima. Manuelu je ovo prvi puta uz go, pa njegovih pet bodova nisu neusjeh. Vlatko je bio nešto zbunjen. Nije odigrao prvo, a i drugo kolo nije krenuo kazavši da ide na trening. Rekoh: 'Dobro. Igra se i slijedeći četvrtak.' Kada sam ga već izbrisao iz tablice on stade i kaže: 'Ne idem na trening. Bit ću ovdje.' Gledam ga i rekoh: 'Dobro, možeš gledati kako drugi igraju, ali da si miran. Šteta je tada već bila počinjena. Ostao je do kraja i u drugom djelu sam ga uključio u tablicu.
Igramo se i učimo. Tu i tamo se pojavi ponešto što mijenjati treba. Svi oni su mi dragi i vrijedi ih poučavati na vrijednosti života. Raditi samo ono što toga trenutka im bude zanimljivo, često nije ono što je dobro. Energija je dobra, ali tek kada je na dobro usmjerimo. Mnogi od njih to još ne razumiju. Za to smo ovdje mi stariji. Nažalost i među nama je onih koji se gube u ovom svijetu materijalnog izobilja, što stvara privid vrijednosti.
Ovdje nastavljamo slijedeći četvrtak.
Izvjestio bl. Muradenu


Post je objavljen 15.10.2005. u 22:28 sati.