Marketing
Bujrum, bujrum.... po i okolo Sarajeva
Tradicionalno serviranje kave iliti "kahve" na bosanski nacin. Rahat Lokum je neizostavan.
***
I docekah taj dan, put u Sarajevo. Ali ne, nije to bio put turistickog tipa, vec poslovni, radni. Moja sreca neizmjerna, no i zabrinutost oko uspjesnosti izvrsenja onoga po sto sam bi bio poslan u taj grad. Unatoc tome, radovala me cinjenica sto cu ipak dozivjeti taj grad, provesti u njem vise od jednog vikenda, sto ce to biti moj dom u jednom duzem periodu. Buduci nisam nikad bio u Sarajevu, a cuo sam usitinu sve najljepse o tom gradu, nisam krio uzbudjenje. Moja draga je koliko god bila sretna radi toga, s druge strane opasana ocitom tugom, pitavsi me: "kad ces se ti meni vratiti?"
I vratio sam se uspjesno obavivsi zadani posao, prepun dojmova i s pregrst fotografija. Stoga u nastavku slijedi foto niz impresija, uz komentare i poneki dokumentaristicki zapis.
(Iako publicirano s malenim zakasnjenjem, period se odnosi na mjesec kolovoz)
*****
Bijase pomalo sparna vecer na zagrebackom aerodromu. Vrlo ugodan let do Sarajeva koji je trajao nekih 45 minuta i iskrcaj na aerodrom u Sarajevu pun neke zivosti. Za razliku od Zagreba, po izlasku iz aerodromske zgrade obasuo me svjez povjetarac.
Odabrao sam za smjestaj hotel Rimski most, ne samo zbog izazovnog imena, vec sto je uistinu lociran u blizini tzv rimskog mosta. Fotografije slijede nize.
Hotel "Rimski most", vrlo prepoznatljiv i srdacan hotel, nevelikog tipa, autenticnog prirodnog bogatstva. Hotel je smjesten na Ilidzi, uz vrlo blizak pogled na padine Igman planine. Ovo je samo prikaz prilaza hotelu, s ceste.
Po dolasku u hotel, srdacan docek i simpatican konobar (koji redovno odradjuje marljiv posao nocnog cuvara hotela) te ugodno caskanje s njime uz legendarnu "Sarajevsku pivu".
Ambijent oko hotela, straznji dio. Hotel je smjesten uz samu rijeku "Bosnu",a krasi ga krasna terasa, obilje zelenila, i prisustvo velikog broja ptica te labuda, patki, konja... Vlasnik, gospodin Amir ulaze velike napore ne bi li zadrzao sto prirodniji ambijent i pruzio gostima hotela i restorana sto vise uzitka u boravku. Uz to hotel je obogacen i stomatoloskom ordinacijom, koju vodi stomatolog g. Amar, vrlo prijazna osoba koja svojim znanjima ne samo stomatologije i medicine te otvorenoscu, nadmasuje mnoge stomatologe koje sam imao prilike upoznati u zivotu.
---
Drugi dan po budjenju, prije odlaska na radno mjesto, odlucih iskoristiti vrijeme da razgledam hotel i famozni rimski most, koji je smjesten preko puta ceste koja razdvaja hotel od mosta.
Rimski most. Iako podsjeca na rimski, mora se spomenuti da je to u biti bosanski most, ali je lokacija bila u proslosti pod rimskom jurisdikcijom, pa se stoga most prozvao Rimski, a i poradi toga jer je kamen kojim je gradjen most iz doba starog Rima.
Panorama mosta i konji koji su vlasnistvo vlasnika hotela
Labud u prirodnom ambijentu hotela.
I ljubazni dio osoblja hotela. Na zalost na snimci nije prisutno svo osoblje. Ovi ljudi ce vas uvijek srdacno pozdraviti, popricati s vama i jos ljubaznije posluziti.
---
Vrijeme je za poci prema gradu Sarajevu. U svakom trenutku u ovome gradu mozete zaustaviti taxi kojih je grad uistinu prepun. U Sarajevu postoji 8 koncesija, od "zutog" "crvenog" pa do "Sarajevo taxi" taxija. Slicno kao na americkom filmu nekog velikog grada, gdje samo dignete ruku i vrata taxi-ja vam se otvore za manje od minute.
Ono sto je usitinu specificno za ovaj grad, jest susretljivost taxista. Malo koji da nece zapoceti pricu o nekoj interesantnoj temi, a sto vas god zanima i vise nego ljubezno ce vam pomoci u savjetu, naputku...
---
I prodje radni dan. Kasniji poslijepodnevni sati i vrijeme je za malu turu gradom. Obilazak ascinica (o tome vise rijeci nize dolje), cevabdzinica, buregdzinica (za koje se zna da su najbolje na svijetu) i ostalih specificnosti ovoga grada.
Bascarsija, simbol grada, negdasnje Sarajevo, tradicija u svakom pogledu, odisaj orijentalne kulture koja je bila uprisutnjena kroz dugi povijesni period.
Bascarsija je uvijek ziva, ljudi na sve strane, pravi mali Manhattan, zlatno gnijezdo starih zanata, suvenirnice na svakom koraku...
Noc na Bascarsjiji usitinu je ziva. Obratite paznju na cavabdzinice, uticista gladnih, svakojake mesne delicije. Ovdje su se etablirali poneki od najpoznatijih imena bosanske cevap industrije "Zeljo", "Nune", "Mrkva", "Hodzic" i dr.
Isto tako ovdje su cevabdzinice prakticki jedna na drugoj, ali sve je u nekom velicanstvenom poretku. I da se upamti "PROVJERENO BEZ SVINJETINE" :)
Dok mi imamo "kruh ispod peke" bosanci imaju sve ispod SACA, iliti najvise konzumirano, burek ispod saca. Utociste gladnog zeluca jako je dobro memoriralo slasnost bureka na ovome mjestu, na Bascarsiji. Obratite paznju na ponudjeni menu ala McDonalds (iznad vratnice) :) Inace SACE je PEKA, ali malo drukcije izradjeno.
I Sarajevo ima golube, joste koliko. Sto je zanimljivo i ovo je glavni trg u Sarajevu, ali na Bascarsiji. I kao na nasem Jelacic trgu, tako i tu, golubi masovno vole boraviti.
Unutri bascarsijskih ulicica mozete naici na tzv. "unutarnje" trgove, kao sto je ovaj, meni jedan od najdrazih, trg "Male Daire". Najdrazi zato jer se ovdje nalazi cevabdzinica "Vezir" koja atraktira istoimenom statuom :) ali i famoznom cajdzinicom "Halvat" (u pozadini)
Dio ambijenta Halvat cajdzinice. Specificno je po tome sto se ovdje moze pusiti legendarna nargila, popiti pravi arapski ili turski caj u autenticnim casicama, specificne sokove od zove (bazge), ruze... te konstantno uzivati u notama orijenta (arapska glazba ali ethno stila, dakle sofisticiranije). Preporucujem da posjetite ovo mjesto ako jos niste. Cek da susretnete konobare, koji vrve od prisnosti.
***
Ogladnih. Nakon nekoliko popijenih cajeva u halvatu i vece "porcije" nargile (pusio sam famozni duhan od visnje) otvorio mi se "gadan" apetit. I tako mi ljubazni konobar preporuci "Inat kucu", tradicionalni restoran tzv. Ascinica. Odmah po izlasku s Bascarsije uz samo kazaliste, preko mosta...
Legendarna "Inat kuca". Autohtoni restoran, s iskljucivo tradicionalnim bosanskim jelima u vrlo osebujnom, autenticnom stilu.
---
O INAT KUCI, ODNOSNO ZNACAJU IMENA: http://grad.sarajevo.ba/turizam/inat_kuca.shtml
---
Unutrasnjost Inat kuce, s kata, pogled na preparation desk. Mozda ce vam se ciniti da je ovo nesto u stilu menza posluzivanja, ali nije tako, vjerujte mi. Mirisi i arome te kvaliteta hrane... uisitnu sam bez rijeci... jednostavno morate probati.
Odabrao sam Sahan, kombinaciju vise vrsta jela (Dolme, Bamije....) u jednom tanjuru. Uisitnu, fantasticno jelo. Obratite paznju na posudje u kojem se servira hrana. Svakako posjetiti.
---
O ASCINICI: http://castra.net/kuhinja/ascinica.htm
DOBAR LINK BOSANSKIH RECEPATA: http://www.bihweb.com/modules.php?name=Kuhar
***
Nakon odlicnog rucka, servirane kave (koja je prikazan na vrhu ovoga putopisa), odlucih pogledati šahace. To je skupina ljudi koja svakodnevno igra sah na jednom malom trgu u Sarajevu. Radi se onom velikom sahu s ogromnim figurama, a sahovska ploca je asfaltni pod.
Koncentracija prije poteza...
...i na drugoj strani
Smireno, meditativno iscekivanje
I tako decki igraju sah satima, mnogi vole uzivati u gledanju.... Uistinu lijep osjecaj igrati ovako na zraku.
***
Sarajlije uglavnom jako vole Tita. Tito je svugdje spominjan i svi ga se rado sjecaju. Moja daljnja setnja zaustavila se kod jedne zanimljive antikvarnice.
Vrlo interesantna antikvarnica. Nalazi se preko puta Bascarsije. U njoj mozete kupiti uistinu rijetka izdanja knjiga, stare ratne uniforme i pregrst Titovih suvenira. Ono sto me najvise privuklo bila je "Potjernica" ali je nisam na zalost uspio kupiti. Da ne govorim o majicama s Titom. No Zagreb nije Sarajevo, a znate na sto mislim (trauma mi ne bi ginula :)
***
Pred sumrak uputih se malo ostatkom grada Sarajeva. Vrlo zanimljivi stanovnici. Uglavnom opusteni i vrlo jednostavni. Uistinu je uzitak priupitati za neku informaciju, svatko ce vam pomoci... Zanimalo me kako se sarajlije provode, da okusim atmosferu tog nocnog zivota, barem malo. Kako je valjalo ustati rano ujutro, odlucio sam barem na kratko otici na pice u jedan od najpopularnijih gradskih kafica i okupljalista mladih: City Pub
Stjeciste mladih, glazba usitinu ugodna. Uglavnom Jazz i kvalitetna latino u zanimljivom ambijentu, napose izvan interijera lokala. Mali drveni stolci, a stolovi su improvizirani od bacvi. Svaka cast na domisljatosti.
Nakon povece krigle hladne sarajevske pive, vratih se u hotel. I opet docek vec spomenutog ljubaznog osoblja. Mirna i svjeza noc te lijepi utisci poveli su me ugodnim snom, sve do jutarnjeg budjenja i ukusnog dorucka na terasi hotela.
***
Zao mi je sto vam nisam uspio prikazati bogatiji fundus fotografija te prenijeti vise iskustava, ali svakako vam preporucujem da posjetite ovaj nadasve srdacan i specifican grad. Ostaje u srcu, vjerujte mi.
Post je objavljen 13.10.2005. u 14:18 sati.